1. Samuelova 25

1 U tom umrije Samuilo i sabra se sav Izrailj, i plakaÅ¡e za njim, i pogreboÅ¡e ga u domu njegovu u Rami. A David usta i siðe u pustinju Faransku. 2 A bijaÅ¡e jedan èovjek u Maonu, a stoka mu bijaÅ¡e na Karmilu; i bijaÅ¡e èovjek vrlo bogat, jer imaÅ¡e tri tisuæe ovaca i tisuæu koza, i tada strizijaÅ¡e ovce svoje na Karmilu. 3 I bjeÅ¡e ime tomu èovjeku Naval, a ženi mu ime Avigeja; i ona bijaÅ¡e žena razumna i lijepa, a on bijaÅ¡e tvrda srca i opak, a bijaÅ¡e od roda Halevova. 4 I David èu u pustinji da Naval striže ovce. 5 I posla David deset momaka, i reèe David momcima: idite na Karmil, i otidite k Navalu, i pozdravite ga od mene. 6 I recite mu: zdravo! i mir da ti je, i domu tvojemu da je mir, i svemu Å¡to imaÅ¡ da je mir! 7 Ãuo sam da strižeÅ¡ ovce; pastiri su tvoji bivali kod nas, i ne uèinismo im nepravde, i niÅ¡ta im nije nestalo dokle god bijahu na Karmilu. 8 Pitaj sluge svoje, i kazaæe ti. Neka ovi momci naðu milost pred tobom, jer doðosmo u dobar dan. Daj slugama svojim i Davidu sinu svojemu Å¡to ti doðe do ruke. 9 I doðoÅ¡e momci Davidovi, i kazaÅ¡e Navalu u ime Davidovo sve ove rijeèi, i umuèaÅ¡e. 10 A Naval odgovori slugama Davidovijem i reèe: ko je David? i ko je sin Jesejev? Danas ima mnogo sluga koje bježe od svojih gospodara. 11 Eda li æu uzeti hljeb svoj i vodu svoju i meso Å¡to sam poklao za ljude koji mi strigu ovce, pa dati ljudima kojih ne znam odakle su? 12 Tada se vratiÅ¡e momci Davidovi svojim putem, vratiÅ¡e se, i doÅ¡avÅ¡i kazaÅ¡e mu sve ove rijeèi. 13 A David reèe svojim ljudima: pripaÅ¡ite svaki svoj maè. I pripasaÅ¡e svaki svoj maè, i David pripasa svoj maè; i poðe za Davidom do èetiri stotine ljudi, a dvjesta ostaÅ¡e kod prtljaga. 14 Ali Avigeji ženi Navalovoj kaza jedan izmeðu sluga njegovijeh govoreæi: evo, David posla iz pustinje poslanike da pozdravi gospodara naÅ¡ega, a on ih otjera. 15 A ti su nam ljudi bili vrlo dobri, niti nam uèiniÅ¡e krivo, niti nam èega nesta dokle god bijasmo kod njih u polju. 16 Nego nam bijahu zidovi i noæu i danju, dokle god bijasmo kod njih pasuæi ovce. 17 Zato sada gledaj i promisli Å¡ta æeÅ¡ èiniti, jer je gotovo zlo gospodaru naÅ¡emu i svemu domu njegovu; a on je zao èovjek, da mu se ne može govoriti. 18 Tada Avigeja brže uze dvjesta hljebova i dvije mjeÅ¡ine vina i pet ovaca zgotovljenijeh i pet mjerica pržena žita, i sto grozdova suhoga grožða i dvjesta gruda suhih smokava, i metnu na magarce. 19 I reèe momcima svojim: hajdete naprijed, a ja æu iæi za vama. A mužu svojemu Navalu niÅ¡ta ne reèe. 20 I sjedavÅ¡i na magarca iðaÅ¡e ispod gore, a gle, David i ljudi njegovi slažahu pred nju, i sukobi se s njima. 21 A David govoraÅ¡e: ele sam zaludu èuvao sve Å¡to je taj imao u pustinji da mu niÅ¡ta ne bjeÅ¡e nestalo od svega Å¡to ima; jer mi vrati zlo za dobro. 22 To neka uèini Bog neprijateljima Davidovijem i to neka doda, ako mu do zore od svega Å¡to ima ostavim i ono Å¡to mokri uza zid. 23 A kad Avigeja ugleda Davida, brže siðe s magarca, i pade pred Davidom na lice svoje i pokloni se do zemlje; 24 I padnuvÅ¡i mu k nogama reèe: na meni, gospodaru, neka bude ta krivica; ali da progovori sluÅ¡kinja tvoja tebi, i èuj rijeèi sluÅ¡kinje svoje. 25 Neka gospodar moj ne gleda na toga nevaljaloga èovjeka, Navala, jer je kao ime Å¡to mu je; Naval mu je ime, i bezumlje je kod njega. A ja sluÅ¡kinja tvoja nijesam vidjela momaka gospodara svojega, koje si slao. 26 Zato sada, gospodaru, tako živ bio Gospod i tako živa bila duÅ¡a tvoja, Gospod ti ne da da ideÅ¡ na krv i da se osvetiÅ¡ svojom rukom. Zato sada neka bude neprijateljima tvojim kao Navalu i svjema koji traže zla gospodaru mojemu. 27 Evo dar Å¡to je donijela sluÅ¡kinja gospodaru svojemu, da se da momcima koji idu za gospodarom mojim. 28 Oprosti sluÅ¡kinji svojoj krivicu; jer æe Gospod zacijelo naèiniti tvrdu kuæu gospodaru mojemu; jer ratove Gospodnje vodi gospodar moj i nije se naÅ¡lo zlo na tebi nikad tvoga vijeka. 29 I da ustane èovjek da te goni i traži duÅ¡u tvoju, duÅ¡a æe gospodara mojega biti vezana u svežnju živijeh kod Gospoda Boga tvojega, a duÅ¡e æe neprijatelja tvojih baciti kao iz praæe. 30 I kad Gospod uèini gospodaru mojemu svako dobro koje ti je obrekao, i postavi te voðem Izrailju, 31 Neæe ti biti spoticanja ni sablazni srcu gospodara mojega da je prolio krv ni za Å¡to i da se sam osvetio gospodar moj. I kad uèini Gospod dobro gospodaru mojemu, opomenuæeÅ¡ se sluÅ¡kinje svoje. 32 Tada reèe David Avigeji: da je blagosloven Gospod Bog Izrailjev, koji te danas posla meni na susret! 33 I da su blagoslovene rijeèi tvoje, i ti da si blagoslovena, koja me odvrati danas da ne idem na krv i osvetim se svojom rukom. 34 Doista, tako živ bio Gospod Bog Izrailjev, koji mi ne dade da ti uèinim zlo, da mi nijesi brže izaÅ¡la na susret, ne bi ostalo Navalu do zore ni ono Å¡to uza zid mokri. 35 I primi David iz ruke njezine Å¡to mu bjeÅ¡e donijela, i reèe joj: idi s mirom kuæi svojoj; eto, posluÅ¡ah te, i pogledah na te. 36 Potom se Avigeja vrati k Navalu; a gle, kod njega gozba u kuæi, kao carska gozba, i srce Navalu bjeÅ¡e veselo, i bijaÅ¡e pijan vrlo. Zato mu ona ne reèe niÅ¡ta do jutra. 37 A ujutru, kad se Naval otrijezni, kaza mu žena sve ovo; a u njemu obamrije srce njegovo, i on posta kao kamen. 38 A kad proðe do deset dana, udari Gospod Navala, te umrije. 39 A kad David èu da je umro Naval, reèe: da je blagosloven Gospod, koji osveti sramotu moju od Navala, i zadrža slugu svojega oda zla, a obrati Gospod Navalu na glavu zloæu njegovu. Potom posla David i poruèi Avigeji da æe je uzeti za ženu. 40 I sluge Davidove doðoÅ¡e k Avigeji na Karmil, i rekoÅ¡e joj govoreæi: David nas posla k tebi da te uzme za ženu. 41 A ona usta i pokloni se licem do zemlje, i reèe: evo sluÅ¡kinje tvoje, da služi i da pere noge slugama gospodara svojega. 42 Potom brže usta Avigeja, i sjede na magarca, i pet djevojaka njezinijeh poðe za njom, i otide za poslanicima Davidovijem, i posta mu žena. 43 A David uze i Ahinoamu iz Jezraela, i obje mu bjehu žene. 44 Jer Saul dade Mihalu kæer svoju, ženu Davidovu, Faltiju sinu Laisovu iz Galima.