Dela apostolska 17

1 ProÅ¡avÅ¡i pak Amfipolj i Apoloniju doðoÅ¡e u Solun, gdje bjeÅ¡e zbornica Jevrejska. 2 I Pavle po obièaju svome uðe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma, 3 Pokazujuæi i dokazujuæi im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrsne iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reèe, propovijedam vama, jest Hristos. 4 I neki od njih vjerovaÅ¡e, i pristaÅ¡e s Pavlom i sa Silom, i od pobožnijeh Grka mnoÅ¡tvo veliko, i od žena gospodskijeh ne malo. 5 Ali tvrdovrati Jevreji zaviðahu, i uzevÅ¡i neke zle ljude od prostoga naroda, i sabravÅ¡i èetu, uzbuniÅ¡e po gradu, i napadoÅ¡e na kuæu Jasonovu, i tražahu ih da izvedu pred narod. 6 A kad njih ne naðoÅ¡e, povukoÅ¡e Jasona i neke od braæe pred starjeÅ¡ine gradske vièuæi: ovi Å¡to zamutiÅ¡e vasioni svijet doðoÅ¡e i ovdje, 7 Koje Jason primi; i ovi svi rade protiv æesarevijeh zapovijesti, govoreæi da ima drugi car, Isus. 8 I smutiÅ¡e narod i starjeÅ¡ine gradske koji ovo èuÅ¡e. 9 Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiÅ¡e odgovorom, pustiÅ¡e ih. 10 A braæa odmah noæu opraviÅ¡e Pavla i Silu u Veriju. DoÅ¡avÅ¡i onamo uðoÅ¡e u zbornicu Jevrejsku. 11 Ovi pak bijahu plemenitiji od onijeh Å¡to žive u Solunu; oni primiÅ¡e rijeè sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako. 12 Tako vjerovaÅ¡e mnogi od njih, i od poÅ¡tenijeh Grèkijeh žena i od ljudi ne malo. 13 A kad razabraÅ¡e Jevreji Solunski da Pavle u Veriji propovjedi rijeè Božiju, doðoÅ¡e i onamo te uzdigoÅ¡e i pobuniÅ¡e narod. 14 A braæa onda odmah opraviÅ¡e Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotije ostaÅ¡e ondje. 15 A pratioci dovedoÅ¡e Pavla do Atine; i primivÅ¡i zapovijest na Silu i Timotija da doðu k njemu Å¡to brže, vratiÅ¡e se. 16 A kad ih Pavle èekaÅ¡e u Atini, razdraži se duh njegov u njemu gledajuæi grad pun idola; 17 I prepiraÅ¡e se s Jevrejima i bogobojaznima u zbornici, i na pazaru svaki dan s onima s kojima se udeÅ¡avaÅ¡e. 18 A neki od Epikurovaca i od Stojièkijeh mudaraca prepirahu se s njim; i jedni govorahu: Å¡ta hoæe ovaj besposlica? A drugi: vidi se kao da hoæe nove bogove da propovijeda. Jer im propovijedaÅ¡e jevanðelje o Isusu i o vaskrseniju. 19 Pa ga uzeÅ¡e i odvedoÅ¡e na Areopag govoreæi: možemo li razumjeti kakva je ta nova nauka Å¡to ti kazujeÅ¡? 20 Jer neÅ¡to novo meæeÅ¡ u naÅ¡e uÅ¡i; hoæemo dakle da vidimo Å¡ta æe to biti. 21 A Atinjani svi i putnici iz drugijeh zemalja ne bijahu ni za Å¡to drugo nego da Å¡to novo kazuju ili sluÅ¡aju. 22 A Pavle stavÅ¡i nasred Areopaga reèe: ljudi Atinjani! po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni; 23 Jer prolazeæi i motreæi vaÅ¡e svetinje naðoh i oltar na kome bjeÅ¡e napisano: Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znajuæi poÅ¡tujete onoga vam ja propovijedam. 24 Bog koji je stvorio svijet i sve Å¡to je u njemu, on buduæi gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama, 25 Niti prima ugaðanja od ruku èovjeèijih, kao da bi onome trebalo Å¡to koji sam daje svima život i dihanje i sve. 26 I uèinio je da od jedne krvi sav rod èovjeèij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed odreðena vremena i meðe njihovoga življenja: 27 Da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i naÅ¡li, premda nije daleko ni od jednoga nas; 28 Jer kroz njega živimo, i mièemo se, i jesmo; kao Å¡to i neki od vaÅ¡ijeh pjevaèa rekoÅ¡e: jer smo i rod njegov. 29 Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski naèinili po smiÅ¡ljanju svome. 30 Ne gledajuæi dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; 31 Jer je postavio dan u koji æe suditi vasionome svijetu po pravdi preko èovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvÅ¡i ga iz mrtvijeh. 32 A kad èuÅ¡e vaskrsenije iz mrtvijeh, onda se jedni rugahu; a jedni rekoÅ¡e: da te èujemo opet o tom. 33 Tako Pavle otide izmeðu njih. 34 A neki ljudi pristaÅ¡e uza nj i vjerovaÅ¡e; meðu kojima bjeÅ¡e i Ãonisije Areopagitski, i žena po imenu Damara, i drugi s njima.