Dela apostolska 21

1 I kad bi te se odvezosmo otrgnuvÅ¡i se od njih, iduæi pravo doðosmo u Ko, i drugi dan u Rod i odande u Pataru. 2 I naÅ¡avÅ¡i laðu koja polazi u Finikiju, uðosmo i odvezosmo se. 3 A kad nam se ukaza Kipar, ostavismo ga nalijevo, i plovljasmo u Siriju, i stadosmo u Tiru; jer ondje valjaÅ¡e da se istovari laða. 4 I naÅ¡avÅ¡i uèenike ostasmo ondje sedam dana: oni Pavlu govorahu Duhom da ne ide gore u Jerusalim. 5 A kad bi te mi dane navrÅ¡ismo, iziÅ¡avÅ¡i iðasmo, i praæahu nas svi sa ženama i djecom do iza grada, i kleknuvÅ¡i na brijegu pomolismo se Bogu. 6 I oprostivÅ¡i se jedan s drugijem uðosmo u laðu; a oni se vratiÅ¡e svojijem kuæama. 7 A mi poèevÅ¡i plovljenje od Tira, doðosmo u Ptolemaidu; i pozdravivÅ¡i se s braæom ostasmo kod njih jedan dan. 8 A sjutradan poÅ¡avÅ¡i Pavle i koji bijasmo s njim doðosmo u Ãesariju; i uÅ¡avÅ¡i u kuæu Filipa jevanðelista, koji bjeÅ¡e jedan od sedam ðakona, ostasmo u njega. 9 I ovaj imaÅ¡e èetiri kæeri djevojke koje proricahu. 10 Stojeæi mi pak ondje mnogo dana, doðe odozgo iz Judeje jedan prorok, po imenu Agav; 11 I doÅ¡avÅ¡i k nama uze pojas Pavlov i svezavÅ¡i svoje ruke i noge reèe: tako veli Duh sveti: èovjeka kojega je ovaj pojas, ovako æe ga svezati u Jerusalimu Jevreji, i predaæe ga u ruke neznabožaca. 12 I kad èusmo ovo, molismo i mi i ondaÅ¡nji da ne ide gore u Jerusalim. 13 A Pavle odgovori i reèe: Å¡ta èinite te plaèete i cijepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti hoæu, nego i umrijeti u Jerusalimu gotov sam za ime Gospoda Isusa. 14 A kad ga ne mogasmo odvratiti, umukosmo rekavÅ¡i: volja Božija neka bude. 15 A poslije ovijeh dana spremivÅ¡i se iziðosmo u Jerusalim. 16 A doðoÅ¡e s nama i neki uèenici iz Ãesarije vodeæi sa sobom nekoga Mnasona iz Kipra, staroga uèenika, u kojega bismo mi stajali. 17 I kad doðosmo u Jerusalim, primiÅ¡e nas braæa ljubazno. 18 A sjutradan otide Pavle s nama k Jakovu, i doðoÅ¡e sve starjeÅ¡ine. 19 I pozdravivÅ¡i se s njima kazivaÅ¡e sve redom Å¡ta uèini Bog u neznaboÅ¡cima njegovom službom. 20 A oni èuvÅ¡i hvaljahu Boga i rekoÅ¡e mu: vidiÅ¡ li, brate! koliko je hiljada Jevreja koji vjerovaÅ¡e, i svi teže na stari zakon. 21 A doznali su za tebe da uèiÅ¡ otpadanju od zakona Mojsijeva sve Jevreje koji žive meðu neznaboÅ¡cima, kazujuæi da im ne treba obrezivati djece svoje, niti držati obièaja otaèkijeh. 22 Å ta æemo dakle sad? narod æe se sabrati jamaèno; jer æe èuti da si doÅ¡ao. 23 Ovo dakle uèini Å¡to ti reèemo: u nas imaju èetiri èovjeka koji su se zavjetovali Bogu; 24 Ove uzmi i oèisti se s njima, i potroÅ¡i na njih neka ostrigu glave svoje, i svi æe doznati da ono Å¡to su èuli za tebe niÅ¡ta nije, nego da i sam držiÅ¡ zakon i živiÅ¡ po njemu. 25 A za neznaboÅ¡ce koji vjerovaÅ¡e mi poslasmo presudivÅ¡i da oni takovo niÅ¡ta ne drže osim da se èuvaju od priloga idolskijeh, i od krvi, i od udavljenoga, i od kurvarstva. 26 Tada Pavle uze one ljude, i sjutradan oèistivÅ¡i se s njima, uðe u crkvu, i pokaza kako izvrÅ¡uje dane oèišæenja dokle se ne prinese žrtva za svakoga njih. 27 A kad šæaÅ¡e da se navrÅ¡i sedam dana, vidjevÅ¡i ga u crkvi oni Jevreji Å¡to bijahu iz Azije, pobuniÅ¡e sav narod, i metnuÅ¡e ruke na nj 28 Vièuæi: pomagajte, ljudi Izrailjci! ovo je èovjek koji protiv naroda i zakona i protiv ovoga mjesta uèi sve svuda; pa joÅ¡ i Grke uvede u crkvu i opogani sveto mjesto ovo. 29 Jer bijahu vidjeli s njim u gradu Trofima iz Efesa, kojega miÅ¡ljahu da je uveo Pavle u crkvu. 30 I sav se grad podiže, i navali narod sa sviju strana, i uhvativÅ¡i Pavla vucijahu ga napolje iz crkve; i odmah se zatvoriÅ¡e vrata. 31 A kad šæahu da ga ubiju, doðe glas gore k vojvodi od èete da se pobuni sav Jerusalim. 32 A on odmah uzevÅ¡i vojnike i kapetane dotrèa na njih. A oni vidjevÅ¡i vojvodu i vojnike prestaÅ¡e biti Pavla. 33 A vojvoda pristupivÅ¡i uze ga, i zapovjedi da ga metnu u dvoje verige, i pitaÅ¡e ko je i Å¡ta je uèinio. 34 A jedan vikaÅ¡e jedno, a drugi drugo po narodu. A kad ne može od bune niÅ¡ta da razumije upravo, zapovjedi da ga odvedu u oko. 35 A kad bi na basamacima, moraÅ¡e ga vojnici nositi sile radi naroda. 36 Jer za njim prista mnoÅ¡tvo naroda koji vikahu: pogubi ga. 37 A kad šæaÅ¡e Pavle da uðe u oko, reèe vojvodi: je li mi slobodno govoriti Å¡to tebi? A on reèe: zar umijeÅ¡ Grèki? 38 Nijesi li ti Misirac koji prije ovijeh dana podbuni i izvede u pustinju èetiri hiljade hajduka? 39 A Pavle reèe: ja sam èovjek Jevrejin iz Tarsa, graðanin poznatoga grada u Kilikiji: nego te molim dopusti mi da govorim k narodu. 40 A kad mu dopusti, stade Pavle na basamacima i mahnu rukom na narod; i kad posta velika tiÅ¡ina progovori Jevrejskim jezikom govoreæi: