Ponovljeni Zakon 28

1 Ako dobro uzasluÅ¡aÅ¡ glas Gospoda Boga svojega držeæi i tvoreæi sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, uzvisiæe te Gospod Bog tvoj viÅ¡e svijeh naroda na zemlji. 2 I doæi æe na te svi ovi blagoslovi, i steæi æe ti se, ako uzasluÅ¡aÅ¡ glas Gospoda Boga svojega. 3 Blagosloven æeÅ¡ biti u gradu, i blagosloven æeÅ¡ biti u polju, 4 Blagosloven æe biti plod utrobe tvoje, i plod zemlje tvoje i plod stoke tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih. 5 Blagoslovena æe biti kotarica tvoja i naæve tvoje. 6 Blagosloven æeÅ¡ biti kad dolaziÅ¡ i blagosloven æeÅ¡ biti kad polaziÅ¡. 7 Daæe ti Gospod neprijatelje tvoje koji ustanu na te da ih bijeÅ¡; jednijem æe putem doæi na te, a na sedam æe putova bježati od tebe. 8 Gospod æe poslati blagoslov da bude s tobom u žitnicama tvojim i u svemu za Å¡to se prihvatiÅ¡ rukom svojom, i blagosloviæe te u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj. 9 Postaviæe te Gospod da mu budeÅ¡ narod svet, kao Å¡to ti se zakleo, ako uzdržiÅ¡ zapovijesti Gospoda Boga svojega i uzideÅ¡ putovima njegovijem. 10 I vidjeæe svi narodi na zemlji da se ime Gospodnje priziva na tebe, i bojaæe se tebe. 11 I uèiniæe Gospod da si obilan svakim dobrom, plodom utrobe svoje i plodom stoke svoje i plodom zemlje svoje na zemlji za koju se zakleo Gospod ocima tvojim da æe ti je dati. 12 Otvoriæe ti Gospod dobru riznicu svoju, nebo, da da dažd zemlji tvojoj na vrijeme, i blagosloviæe svako djelo ruku tvojih, te æeÅ¡ davati u zajam mnogim narodima, a sam neæeÅ¡ uzimati u zajam. 13 I uèiniæe te Gospod Bog tvoj da si glava a ne rep, i biæeÅ¡ samo gore a neæeÅ¡ biti dolje, ako uzasluÅ¡aÅ¡ zapovijesti Gospoda Boga svojega, koje ti danas ja zapovijedam, da ih držiÅ¡ i tvoriÅ¡, 14 I ne otstupiÅ¡ ni od jedne rijeèi koju vam danas ja zapovijedam, ni nadesno ni nalijevo, pristajuæi za drugim bogovima da im služiÅ¡. 15 Ali ako ne uzasluÅ¡aÅ¡ glasa Gospoda Boga svojega da držiÅ¡ i tvoriÅ¡ sve zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam, doæi æe na tebe sve ove kletve i stignuæe te. 16 Proklet æeÅ¡ biti u gradu, i proklet æeÅ¡ biti u polju. 17 Prokleta æe biti kotarica tvoja i naæve tvoje. 18 Proklet æe biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih. 19 Proklet æeÅ¡ biti kad dolaziÅ¡, i proklet æeÅ¡ biti kad polaziÅ¡. 20 Poslaæe Gospod na tebe kletvu, rasap i pogibao u svemu za Å¡to se prihvatiÅ¡ rukom svojom i Å¡to uzradiÅ¡, dokle se ne zatreÅ¡ i propadneÅ¡ na preèac za zla djela svoja kojima si me odustavio. 21 Uèiniæe Gospod Bog tvoj da se prilijepi za te pomor, dokle te ne istrijebi sa zemlje u koju ideÅ¡ da je naslijediÅ¡. 22 Udariæe te Gospod suhom bolešæu i vruæicom, i groznicom i žegom i maèem, i suÅ¡om i medljikom, koje æe te goniti dokle ne propadneÅ¡. 23 A nebo nad glavom tvojom biæe od mjedi a zemlja pod tobom od gvožða. 24 Uèiniæe Gospod da dažd zemlji tvojoj bude prah i pepeo, koji æe padati s neba na te, dokle se ne istrijebiÅ¡. 25 Daæe te Gospod Bog tvoj neprijateljima tvojim da te biju; jednijem æeÅ¡ putem izaæi na njih, a na sedam æeÅ¡ putova bježati od njih, i potucaæeÅ¡ se po svijem carstvima na zemlji. 26 I mrtvo tijelo tvoje biæe hrana svijem pticama nebeskim i zvijerju zemaljskom, niti æe biti ko da ih poplaÅ¡i. 27 Udariæe te Gospod priÅ¡tevima Misirskim i Å¡uljevima i Å¡ugom i krastama, da se neæeÅ¡ moæi iscijeliti. 28 Udariæe te Gospod ludilom i Å¡ljepotom i bjesnilom. 29 I pipaæeÅ¡ u podne, kao Å¡to pipa slijepac po mraku, niti æeÅ¡ imati napretka na putovima svojim; i èiniæe ti se krivo i otimaæe se od tebe jednako, i neæe biti nikoga da ti pomože. 30 OženiæeÅ¡ se, a drugi æe spavati sa tvojom ženom; sazidaæeÅ¡ kuæu, a neæeÅ¡ sjedjeti u njoj; posadiæeÅ¡ vinograd, a neæeÅ¡ ga brati. 31 Vo tvoj klaæe se na tvoje oèi, a ti ga neæeÅ¡ jesti; magarac tvoj oteæe se pred tobom, i neæe ti se vratiti; ovce tvoje daæe se neprijatelju tvojemu, i neæe biti nikoga da ti pomože. 32 Sinovi tvoji i kæeri tvoje daæe se drugomu narodu, a oèi æe tvoje gledati i kapaæe jednako za njima, a neæe biti snage u ruci tvojoj. 33 Rod zemlje tvoje i svu muku tvoju izješæe narod, kojega ne znaÅ¡, i èiniæe ti krivo i gaziæe te jednako. 34 I poludjeæeÅ¡ od onoga Å¡to æeÅ¡ gledati svojim oèima. 35 Udariæe te Gospod priÅ¡tem zlim u koljenima i na golijenima, da se neæeÅ¡ moæi iscijeliti, od stopala noge tvoje do tjemena. 36 Odvešæe Gospod tebe i cara tvojega, kojega postaviÅ¡ nad sobom, u narod kojega nijesi znao ti ni stari tvoji, i ondje æeÅ¡ služiti drugim bogovima, drvetu i kamenu. 37 I biæeÅ¡ èudo i prièa i potsmijeh svijem narodima, u koje te odvede Gospod. 38 Mnogo æeÅ¡ sjemena iznijeti u polje, a malo æeÅ¡ sabrati, jer æe ga izjesti skakavci. 39 Vinograde æeÅ¡ saditi i radiæeÅ¡ ih, a neæeÅ¡ piti vina niti æeÅ¡ ih brati, jer æe izjesti crvi. 40 ImaæeÅ¡ maslina po svijem krajevima svojim, ali se neæeÅ¡ uljem namazati, jer æe opasti masline tvoje. 41 RodiæeÅ¡ sinove i kæeri, ali neæe biti tvoji; jer æe otiæi u ropstvo. 42 Sve voæe tvoje i rod zemlje tvoje izješæe bube. 43 Stranac koji je kod tebe popeæe se nada te visoko, a ti æeÅ¡ siæi dolje veoma nisko. 44 On æe ti davati u zajam, a ti neæeÅ¡ njemu davati u zajam; on æe postati glava, a ti æeÅ¡ postati rep. 45 I doæi æe na te sve ove kletve i goniæe te i stizaæe te, dokle se ne istrijebiÅ¡, jer nijesi sluÅ¡ao glasa Gospoda Boga svojega i držao zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti je zapovjedio. 46 I one æe biti znak i èudo na tebi i na sjemenu tvojemu dovijeka. 47 Jer nijesi služio Bogu svojemu radosna i vesela srca u svakom obilju. 48 I služiæeÅ¡ neprijatelju svojemu, kojega æe Gospod poslati na tebe, u gladi i u žeði, u golotinji i u svakoj oskudici; i metnuæe ti gvozden jaram na vrat, dokle te ne satre. 49 Podignuæe Gospod na tebe narod iz daleka, s kraja zemlje, koji æe doletjeti kao orao, narod, kojemu jezika neæeÅ¡ razumjeti, 50 Narod bezduÅ¡an, koji neæe mariti za starca niti æe djeteta žaliti. 51 I izješæe plod stoke tvoje i plod zemlje tvoje, dokle se ne istrijebiÅ¡; i neæe ti ostaviti niÅ¡ta, ni žita ni vina ni ulja, ni ploda goveda tvojih ni stada ovaca tvojih, dokle te ne zatre. 52 I stegnuæe te po svijem mjestima tvojim, dokle ne popadaju zidovi tvoji visoki i tvrdi, u koje se uzdaÅ¡, po svoj zemlji tvojoj; stegnuæe te po svijem mjestima tvojim, po svoj zemlji tvojoj, koju ti da Gospod Bog tvoj; 53 Te æeÅ¡ u tjeskobi i u nevolji kojom æe ti pritužiti neprijatelji tvoji jesti plod utrobe svoje, meso od sinova svojih i od kæeri svojih, koje ti da Gospod Bog tvoj. 54 Ãovjek koji je bio mek i vrlo nježan meðu vama prozliæe se prema bratu svojemu i prema miloj ženi svojoj i prema ostalijem sinovima, koji mu ostanu, 55 Te neæe dati nikome izmeðu njih mesa od sinova svojih koje æe jesti, jer neæe imati niÅ¡ta drugo u nevolji i tjeskobi, kojom æe ti pritužiti neprijatelj tvoj po svijem mjestima tvojim. 56 Žena koja je bila meka i vrlo nježna meðu vama, koja od mekote i nježnosti nije bila navikla stajati nogom svojom na zemlju, prozliæe se prema milome mužu svom i prema sinu svom i prema kæeri svojoj, 57 I posteljici, koja izide izmeðu nogu njezinijeh, i djeci koju rodi; jer æe ih jesti kriÅ¡om u oskudici svakoj od nevolje i od tjeskobe, kojom æe ti pritužiti neprijatelj tvoj po svijem mjestima tvojim. 58 Ako ne uzdržiÅ¡ i ne ustvoriÅ¡ sve rijeèi ovoga zakona, koje su napisane u ovoj knjizi, ne bojeæi se slavnoga i straÅ¡noga imena Gospoda Boga svojega, 59 Pustiæe Gospod na tebe i na sjeme tvoje zla èudesna, velika i duga, bolesti ljute i duge. 60 I obratiæe na tebe sve pomore Misirske, od kojih si se plaÅ¡io, i prilijepiæe se za tebe. 61 I sve bolesti i sva zla, koja nijesu zapisana u knjizi ovoga zakona, pustiæe Gospod na tebe, dokle se ne istrijebiÅ¡. 62 I ostaæe vas malo, a preðe vas bijaÅ¡e mnogo kao zvijezda nebeskih; jer nijesi sluÅ¡ao glasa Gospoda Boga svojega. 63 I kao Å¡to vam se Gospod radovao dobro vam èineæi i množeæi vas, tako æe vam se Gospod radovati zatiruæi vas i istrebljujuæi vas; i nestaæe vas sa zemlje u koju idete da je naslijedite. 64 I rasijaæe te Gospod po svima narodima s jednoga kraja zemlje do drugoga, i ondje æeÅ¡ služiti drugim bogovima, kojih nijesi znao ti ni oci tvoji, drvetu i kamenu. 65 Ali u onijem narodima neæeÅ¡ odahnuti, niti æe se stopalo noge tvoje odmoriti; nego æe ti Gospod dati ondje srce plaÅ¡ljivo, oèi išèiljele i duÅ¡u iznemoglu. 66 I život æe tvoj biti kao da visi prema tebi, i plaÅ¡iæeÅ¡ se noæu i danju, i neæeÅ¡ biti miran životom svojim. 67 Jutrom æeÅ¡ govoriti: kamo da je veèe! a veèerom æeÅ¡ govoriti: kamo da je jutro! od straha kojim æe se straÅ¡iti srce tvoje, i od onoga Å¡to æeÅ¡ gledati oèima svojima. 68 I vratiæe te Gospod u Misir na laðama, putem za koji ti rekoh: neæeÅ¡ ga viÅ¡e vidjeti. I ondje æete se prodavati neprijateljima svojim da budete robovi i robinje, a neæe biti kupca.