Propovednik 8

1 Ko je kao mudri? i ko zna Å¡ta znaèe stvari? Mudrost prosvjetljuje èovjeku lice, a tvrdoæa lica njegova mijenja se. 2 Ja ti kažem: izvrÅ¡uj zapovijest carevu, i to zakletve Božije radi. 3 Ne budi brz da otideÅ¡ ispred njega; ne stoj u zloj stvari, jer æe uèiniti Å¡to god hoæe. 4 Jer gdje je god rijeè careva ondje je vlast, i ko æe mu reæi: Å¡ta radiÅ¡? 5 Ko izvrÅ¡uje zapovijest, neæe znati za zlo, jer srce mudroga zna vrijeme i naèin. 6 Jer svaèemu ima vrijeme i naèin; ali mnoga zla snalaze èovjeka, 7 Å to ne zna Å¡ta æe biti; jer kad æe Å¡to biti, ko æe mu kazati? 8 Ãovjek nije vlastan nad duhom da bi ustavio duh, niti ima vlasti nad danom smrtnijem, niti ima obrane u toj borbi; ni bezbožnost ne izbavlja onoga u koga je. 9 Sve ovo vidjeh, i upravih srce svoje na sve Å¡to se radi pod suncem. Katkad vlada èovjek nad èovjekom na zlo njegovo. 10 I tada vidjeh bezbožnike pogrebene, gdje se vratiÅ¡e; a koji dobro èinjahu otidoÅ¡e sa svetoga mjesta i biÅ¡e zaboravljeni u gradu. I to je taÅ¡tina. 11 Å to nema odmah osude za zlo djelo, zato srce sinova ljudskih kipi u njima da èine zlo. 12 Neka grjeÅ¡nik sto puta èini zlo i odgaða mu se, ja ipak znam da æe biti dobro onima koji se boje Boga, koji se boje lica njegova. 13 A bezbožniku neæe biti dobro, niti æe mu se produljiti dani, nego æe biti kao sjen onome koji se ne boji lica Božijega. 14 TaÅ¡tina je koja biva na zemlji Å¡to ima pravednika kojima biva po djelima bezbožnièkim, a ima bezbožnika kojima biva po djelima pravednièkim. Rekoh: i to je taÅ¡tina. 15 Zato ja hvalih veselje, jer nema niÅ¡ta bolje èovjeku pod suncem nego da jede i pije i da se veseli; i to mu je od truda njegova za života njegova, koji mu Bog da pod suncem. 16 Kad upravih srce svoje da poznam mudrost i vidim Å¡ta se radi na zemlji, te ni danju ni noæu ne dolazi èovjeku san na oèi, 17 Vidjeh na svijem djelima Božijim da èovjek ne može dokuèiti ono Å¡to se radi pod suncem, oko èega se trudi èovjek tražeæi, ali ne nalazi, i ako i mudarac reèe da zna, ipak ne može dokuèiti.