Izlazak 16

1 Od Elima se podigoÅ¡e, i sav zbor sinova Izrailjevijeh doðe u pustinju Sin, koja je izmeðu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca poÅ¡to izidoÅ¡e iz zemlje Misirske. 2 I stade vikati sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona u pustinji, 3 I rekoÅ¡e im sinovi Izrailjevi: kamo da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji Misirskoj, kad sjeðasmo kod lonaca s mesom i jeðasmo hljeba izobila! jer nas izvedoste u ovu pustinju da pomorite sav ovaj zbor glaðu. 4 A Gospod reèe Mojsiju: evo uèiniæu da vam daždi iz neba hljeb, a narod neka izlazi i kupi svaki dan koliko treba na dan, da ga okuÅ¡am hoæe li hoditi po mome zakonu ili neæe. 5 A Å¡estoga dana neka zgotove Å¡to donesu, a neka bude dvojinom onoliko koliko nakupe svaki dan. 6 I reèe Mojsije i Aron svijem sinovima Izrailjevijem: doveèe æete poznati da vas je Gospod izveo iz zemlje Misirske; 7 A sjutra æete vidjeti slavu Gospodnju; jer je èuo viku vaÅ¡u na Gospoda. Jer Å¡ta smo mi da vièete na nas? 8 I reèe Mojsije: doveèe æe vam dati Gospod mesa da jedete a ujutru hljeba da se nasitite; jer je èuo Gospod viku vaÅ¡u, kojom vièete na nj. Jer Å¡to smo mi? Nije na nas vaÅ¡a vika nego na Gospoda. 9 I reèe Mojsije Aronu: kaži svemu zboru sinova Izrailjevih: pristupite pred Gospoda, jer je èuo viku vaÅ¡u. 10 I kad reèe Aron svemu zboru sinova Izrailjevih, pogledaÅ¡e u pustinju, i gle, slava Gospodnja pokaza se u oblaku. 11 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 12 Ãuo sam viku sinova Izrailjevih. Kaži im i reci: doveèe æete jesti mesa, a sjutra æete se nasititi hljeba, i poznaæete da sam ja Gospod Bog vaÅ¡. 13 I uveèe doletjeÅ¡e prepelice i prekriliÅ¡e oko, a ujutru pade rosa oko okola; 14 A kad se diže rosa, a to po pustinji neÅ¡to sitno okruglo, sitno kao slana po zemlji. 15 I kad vidjeÅ¡e sinovi Izrailjevi, govorahu jedan drugomu: Å¡ta je ovo? Jer ne znadijahu Å¡ta bjeÅ¡e. A Mojsije im reèe: to je hljeb Å¡to vam dade Gospod da jedete. 16 To je za Å¡to zapovjedi Gospod: kupite ga svaki dan koliko kome treba za jelo, po gomor na glavu, po broju duÅ¡a vaÅ¡ih, svaki neka uzme za one koji su mu u Å¡atoru. 17 I uèiniÅ¡e tako sinovi Izrailjevi; i nakupiÅ¡e koji viÅ¡e koji manje. 18 Pa mjeriÅ¡e na gomor, i ne doðe viÅ¡e onom koji nakupi mnogo, niti manje onom koji nakupi malo, nego svaki nakupi koliko mu je trebalo da jede. 19 I reèe im Mojsije: niko da ne ostavlja od toga za sjutra. 20 Ali ne posluÅ¡aÅ¡e Mojsija, nego neki ostaviÅ¡e od toga za sjutra, te se ucrva i usmrdje. I rasrdi se Mojsije na njih. 21 Tako ga kupljahu svako jutro, svaki koliko mu trebaÅ¡e za jelo; a kad sunce ogrijevaÅ¡e, tada se rastapaÅ¡e. 22 A u Å¡esti dan nakupiÅ¡e hljeba dvojinom, po dva gomora na svakoga; i doðoÅ¡e sve starjeÅ¡ine od zbora, i javiÅ¡e Mojsiju. 23 A on im reèe: ovo kaza Gospod: sjutra je subota, odmor svet Gospodu; Å¡to æete peæi, pecite, i Å¡to æete kuhati, kuhajte danas; a Å¡to preteèe, ostavite i èuvajte za sjutra. 24 I ostaviÅ¡e za sjutra, kao Å¡to zapovjedi Mojsije, i ne usmrdje se niti bjeÅ¡e crva u njemu. 25 I reèe Mojsije: jedite to danas, jer je danas subota Gospodnja, danas neæete naæi u polju. 26 Å est æete dana kupiti, a sedmi je dan subota, tada ga neæe biti. 27 I u sedmi dan izidoÅ¡e neki od naroda da kupe, ali ne naðoÅ¡e. 28 A Gospod reèe Mojsiju: dokle æete se protiviti zapovjestima mojim i zakonima mojim? 29 Vidite, Gospod vam je dao subotu, zato vam daje Å¡estoga dana hljeba na dva dana. Stojte svaki na svom mjestu, i neka ne odlazi niko sa svojega mjesta u sedmi dan. 30 I poèinu narod u sedmi dan. 31 I dom Izrailjev prozva taj hljeb mana; a bijaÅ¡e kao sjeme korijandrovo, bijela, i na jeziku kao medeni kolaèi. 32 I reèe Mojsije: ovo je zapovjedio Gospod: napuni gomor toga, neka se èuva od koljena do koljena vaÅ¡ega, da vide hljeb, kojim sam vas hranio u pustinji kad vas izvedoh iz zemlje Misirske. 33 I reèe Mojsije Aronu: uzmi krèag i naspi pun gomor mane, i metni pred Gospoda da se èuva od koljena do koljena vaÅ¡ega. 34 I ostavi ga Aron pred svjedoèanstvom da se èuva, kao Å¡to zapovjedi Gospod Mojsiju. 35 A sinovi Izrailjevi jedoÅ¡e manu èetrdeset godina dok ne doðoÅ¡e u zemlju u kojoj æe živjeti; jedoÅ¡e manu dok ne doðoÅ¡e na meðu zemlje Hananske. 36 A gomor je desetina efe.