Avakum 3
8651 Molitva proroka Avakuma; za pjevanje. 2 Gospode, èuh rijeè tvoju, i uplaÅ¡ih se; Gospode, djelo svoje usred godina saèuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti. 3 Bog doðe od Temana i svetac s gore Farana; slava njegova pokri nebesa i zemlja se napuni hvale njegove. 4 Svjetlost mu bijaÅ¡e kao sunce, zraci izlažahu mu iz ruku, i ondje bjeÅ¡e sakrivena sila njegova. 5 Pred njim iðaÅ¡e pomor, i živo ugljevlje iðaÅ¡e ispod nogu njegovijeh. 6 Stade, i izmjeri zemlju, pogleda i razmetnu narode, raspadoÅ¡e se vjeène gore, slegoÅ¡e se humovi vjeèni; putovi su mu vjeèni. 7 Vidjeh Å¡atore Etiopske u muci, ustreptaÅ¡e zavjesi zemlji Madijanskoj. 8 Eda li se na rijeke razgnjevi Gospod? eda li se na rijeke raspali gnjev tvoj? na more jarost tvoja, kad si pojezdio na konjma svojim i na kolima svojim za spasenje? 9 Pomoli se luk tvoj kao Å¡to si se zakleo plemenima; razdro si zemlju za rijeke. 10 VidjeÅ¡e te gore i uzdrktaÅ¡e, povodanj navali; bezdana pusti glas svoj, uvis podiže ruke svoje. 11 Sunce i mjesec stadoÅ¡e u stanu svom, idoÅ¡e prema svjetlosti tvoje strijele, prema sijevanju sjajnoga koplja tvojega. 12 Srdito si iÅ¡ao po zemlji, gnjevno si gazio narode. 13 IzaÅ¡ao si na spasenje narodu svojemu, na spasenje s pomazanikom svojim; razmrskao si glavu kuæi bezbožnièkoj do vrata otkrivÅ¡i temelj. 14 Njegovijem kopljima probio si glavu selima njegovijem kad navaljivahu kao vihor da me razaspu, radovahu se kao da æe proždrijeti siromaha u potaji. 15 IÅ¡ao si po moru na konjma svojim, po gomili mnoge vode. 16 Ãuh, i utroba se moja uskoleba, usne mi uzdrktaÅ¡e na glas, u kosti mi uðe truhlež, i ustresoh se na mjestu svom; kako æu poèivati u dan nevolje, kad doðe na narod koji æe ga opustoÅ¡iti. 17 Jer smokva neæe cvasti, niti æe biti roda na lozi vinovoj; rod æe maslinov prevariti, i njive neæe dati hrane, ovaca æe nestati iz tora, i goveda neæe biti u oboru. 18 Ali æu se ja radovati u Gospodu, veseliæu se u Bogu spasenja svojega. 19 Gospod je Gospod sila moja, i daæe mi noge kao u koÅ¡ute, i vodiæe me po visinama mojim. Naèelniku pjevaèkom uz žice moje.
