Isaija 1

1 Utvara Isaije sina Amosova, koju vidje za Judu i za Jerusalim za vremena Ozije, Joatana, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh. 2 Ãujte, nebesa, i sluÅ¡aj, zemljo; jer Gospod govori: sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoÅ¡e mene. 3 Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije. 4 Da grjeÅ¡na naroda! naroda ogrezla u bezakonju! sjemena zlikovaèkoga, sinova pokvarenijeh! ostaviÅ¡e Gospoda, prezreÅ¡e sveca Izrailjeva, otstupiÅ¡e natrag. 5 Å to biste joÅ¡ bili bijeni kad se sve viÅ¡e odmeæete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo. 6 Od pete do glave nema niÅ¡ta zdrava, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni iscijeðene ni zavijene ni uljem zablažene. 7 Zemlja je vaÅ¡a pusta, gradovi vaÅ¡i ognjem popaljeni; vaÅ¡e njive jedu tuðini na vaÅ¡e oèi, i pustoÅ¡ je kao Å¡to opustoÅ¡avaju tuðini. 8 I osta kæi Sionska kao koliba u vinogradu, kao sjenica u gradini od krastavaca, kao grad opkoljen. 9 Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili bismo kao Sodom, izjednaèili bismo se s Gomorom. 10 Ãujte rijeè Gospodnju, knezovi Sodomski, posluÅ¡ajte zakon Boga naÅ¡ega, narode Gomorski! 11 Å to æe mi mnoÅ¡tvo žrtava vaÅ¡ih? veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junèiju i jagnjeæu i jareæu. 12 Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko iÅ¡te to od vas, da gazite po mom trijemu? 13 Ne prinosite viÅ¡e žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupÅ¡tine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine. 14 Na mladine vaÅ¡e i na praznike vaÅ¡e mrzi duÅ¡a moja, dosadiÅ¡e mi, dodija mi podnositi. 15 Zato kad Å¡irite ruke svoje, zaklanjam oèi svoje od vas; i kad množite molitve, ne sluÅ¡am; ruke su vaÅ¡e pune krvi. 16 Umijte se, oèistite se, uklonite zloæu djela svojih ispred oèiju mojih, prestanite zlo èiniti. 17 Uèite se dobro èiniti, tražite pravdu, ispravljajte potlaèenoga, dajite pravicu siroti, branite udovicu. 18 Tada doðite, veli Gospod, pa æemo se suditi: ako grijesi vaÅ¡i budu kao skerlet, postaæe bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaæe kao vuna. 19 Ako hoæete sluÅ¡ati, dobra zemaljska ješæete. 20 Ako li neæete, nego budete nepokorni, maè æe vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoÅ¡e. 21 Kako posta kurva vjerni grad? Pun bijaÅ¡e pravice, pravda nastavaÅ¡e u njemu, a sada krvnici. 22 Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomijeÅ¡a se s vodom. 23 Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovièka ne dolazi pred njih. 24 Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: aha! izdovoljiæu se na protivnicima svojim, i osvetiæu se neprijateljima svojim. 25 I okrenuæu ruku svoju na te, i sažeæi æu troske tvoje da te preèistim, i ukloniæu sve olovo tvoje. 26 I postaviæu ti opet sudije kao prije, i savjetnike kao ispoèetka; tada æeÅ¡ se zvati grad pravedni, grad vjerni. 27 Sion æe se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate. 28 A odmetnici i grjeÅ¡nici svi æe se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuæe. 29 Jer æete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste. 30 Jer æete biti kao hrast kojemu opada lišæe i kao vrt u kom nema vode. 31 I biæe junak kao kuèine i djelo njegovo kao iskra, i oboje æe se zapaliti, i neæe biti nikoga da ugasi.