Sudije 13

1 A sinovi Izrailjevi opet èiniÅ¡e Å¡to je zlo pred Gospodom, i Gospod ih dade u ruke Filistejima za èetrdeset godina. 2 A bijaÅ¡e jedan èovjek od Saraje od plemena sinova Danovijeh, po imenu Manoje, i žena mu bjeÅ¡e nerotkinja, i ne raðaÅ¡e. 3 Toj ženi javi se anðeo Gospodnji i reèe joj: gle, ti si sad nerotkinja, i nijesi raðala; ali æeÅ¡ zatrudnjeti i rodiæeÅ¡ sina. 4 Nego sada èuvaj se da ne pijeÅ¡ vina ni silovita piæa, i da ne jedeÅ¡ niÅ¡ta neèisto. 5 Jer gle, zatrudnjeæeÅ¡, i rodiæeÅ¡ sina, i britva da ne prijeðe po njegovoj glavi, jer æe dijete biti nazirej Božji od utrobe materine, i on æe poèeti izbavljati Izrailja iz ruku Filistejskih. 6 I žena doðe i reèe mužu svojemu govoreæi: èovjek Božji doðe k meni, i lice mu bijaÅ¡e kao lice anðela Božijega, vrlo straÅ¡no; ali ga ne zapitah odakle je, niti mi on kaza svojega imena. 7 Nego mi reèe: gle, ti æeÅ¡ zatrudnjeti, i rodiæeÅ¡ sina; zato sada ne pij vina ni silovita piæa i ne jedi niÅ¡ta neèisto; jer æe dijete biti nazirej Božji od utrobe materine pa do smrti. 8 Tada se Manoje pomoli Gospodu i reèe: o Gospode! neka opet doðe k nama èovjek Božji, kojega si slao, da nas nauèi Å¡ta æemo èiniti s djetetom, kad se rodi. 9 I usliÅ¡i Gospod glas Manojev; i doðe opet anðeo Gospodnji k ženi kad sjeðaÅ¡e u polju; a Manoje muž njezin ne bjeÅ¡e kod nje. 10 Tada žena brže otrèa i javi mužu svojemu govoreæi mu: evo, javi mi se onaj èovjek, koji mi je prije dolazio. 11 A Manoje ustavÅ¡i poðe sa ženom svojom; i kad doðe k èovjeku, reèe mu: jesi li ti onaj èovjek Å¡to je govorio ovoj ženi? On odgovori: jesam. 12 A Manoje reèe: kad bude Å¡to si kazao, kako æe biti pravilo za dijete i Å¡ta æe èiniti s njim? 13 A anðeo Gospodnji reèe Manoju: žena neka se èuva od svega Å¡to sam joj kazao. 14 Neka ne jede niÅ¡ta Å¡to dolazi s vinove loze, i vina ni silovita piæa neka ne pije, i niÅ¡ta neèisto neka ne jede. Å to sam joj zapovjedio sve neka drži. 15 Tada reèe Manoje anðelu Gospodnjemu: radi bismo te ustaviti da ti zgotovimo jare. 16 A anðeo Gospodnji odgovori Manoju: da me i ustaviÅ¡, neæu jesti tvojega jela; nego ako hoæeÅ¡ zgotoviti žrtvu paljenicu, prinesi je Gospodu. Jer Manoje nije znao da je anðeo Gospodnji. 17 Opet reèe Manoje anðelu Gospodnjemu: kako ti je ime? da ti zahvalimo kad se zbude Å¡to si rekao. 18 A anðeo Gospodnji odgovori mu: Å¡to pitaÅ¡ za ime moje? Ãudno je. 19 Tada Manoje uze jare i dar, i prinese Gospodu na stijeni; a anðeo uèini èudo pred Manojem i ženom njegovom; 20 Jer kad se podiže plamen s oltara k nebu, anðeo Gospodnji podiže se u plamenu s oltara; a Manoje i žena njegova videæi to padoÅ¡e nièice na zemlju; 21 I anðeo se Gospodnji ne javi viÅ¡e Manoju ni ženi njegovoj. Tada Manoje razumje da je anðeo Gospodnji. 22 I reèe Manoje ženi svojoj: zacijelo æemo umrijeti, jer vidjesmo Boga. 23 A žena mu reèe: kad bi htio Bog da nas ubije, ne bi primio iz naÅ¡ih ruku žrtve paljenice ni dara, niti bi nam pokazao svega ovoga, niti bi nam sad objavio takih stvari. 24 I tako ta žena rodi sina, i nadje mu ime Samson; i dete odraste, i Gospod ga blagoslovi. 25 I duh Gospodnji poèe hoditi s njim po okolu Danovu, izmeðu Saraje i Estaola.