Jeremija 14

1 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji o suÅ¡i. 2 Juda tuži, i vrata su mu žalosna; leže na zemlji u crno zaviti; vika iz Jerusalima podiže se. 3 Najveæi izmeðu njih Å¡alju najmanje na vodu; doÅ¡avÅ¡i na studence ne nalaze vode, vraæaju se s praznijem sudovima svojim, stide se i srame se i pokrivaju glavu svoju. 4 Zemlja je ispucala, jer ne bjeÅ¡e dažda na zemlji; zato se težaci stide i pokrivaju glavu svoju. 5 I koÅ¡uta u polju ostavlja mlade svoje, jer nema trave. 6 I divlji magarci stojeæi na visovima vuku u se vjetar kao zmajevi, oèi im išèiljeÅ¡e, jer nema trave. 7 Kad bezakonja naÅ¡a svjedoèe na nas, Gospode, uèini radi imena svojega; jer je mnogo odmeta naÅ¡ih, tebi sagrijeÅ¡ismo. 8 Nade Izrailjev! spasitelju njegov u nevolji! zaÅ¡to si kao tuðin u ovoj zemlji i kao putnik koji se uvrati da prenoæi? 9 ZaÅ¡to si kao umoran èovjek, kao junak, koji ne može izbaviti? Ta, ti si usred nas, Gospode, i ime je tvoje prizvano na nas; nemoj nas ostaviti. 10 Ovako govori Gospod za narod ovaj: milo im je da se skitaju, ne ustavljaju nogu svojih, zato nijesu mili Gospodu; sada æe se opomenuti bezakonja njihova i pohodiæe grijehe njihove. 11 Potom reèe mi Gospod: ne moli se za taj narod da bi mu bilo dobro. 12 Ako æe i postiti, neæu usliÅ¡iti vike njihove; i ako æe prinijeti žrtve paljenice i dar, neæe mi to ugoditi, nego maèem i glaðu i pomorom pomoriæu ih. 13 Tada rekoh: oh, Gospode Gospode, evo, proroci im govore: neæete vidjeti maèa, i neæe biti gladi u vas, nego æu vam dati mir pouzdan na ovom mjestu. 14 A Gospod mi reèe: laž prorokuju ti proroci u moje ime, nijesam ih poslao, niti sam im zapovjedio, niti sam im govorio; lažne utvare i gatanje i niÅ¡tavilo i prijevaru srca svojega oni vam prorokuju. 15 Zato ovako veli Gospod za proroke koji prorokuju u moje ime a ja ih nijesam poslao, i govore: neæe biti maèa ni gladi u ovoj zemlji: od maèa i gladi izginuæe ti proroci. 16 A narod ovaj kojemu oni prorokuju biæe povaljan po ulicama Jerusalimskim od gladi i maèa, i neæe biti nikoga da ih pogrebe, njih, žene njihove i sinove njihove i kæeri njihove; tako æu izliti na njih zloæu njihovu. 17 Reci im dakle ovu rijeè: neka oèi moje liju suze danju i noæu i neka ne prestaju, jer djevojka kæi mojega naroda satr se veoma, od udarca preljuta. 18 Ako izidem u polje, eto pobijenijeh maèem; ako uðem u grad, eto iznemoglijeh od gladi; jer i prorok i sveÅ¡tenik otidoÅ¡e u zemlju koje ne znaju. 19 Eda li si sasvijem odbacio Judu? eda li je omrzao duÅ¡i tvojoj Sion? ZaÅ¡to si nas udario tako da nam nema lijeka? Ãekasmo mir ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah. 20 Priznajemo, Gospode, zloæu svoju, bezakonje otaca svojih, zgrijeÅ¡ili smo ti. 21 Nemoj nas odvræi radi imena svojega; nemoj naružiti prijestola slave svoje, opomeni se zavjeta svojega s nama, nemoj ga ukinuti. 22 Ima li meðu taÅ¡tinama u naroda koji da daje dažd? ili nebesa daju li sitan dažd? Nijesi li ti to, Gospode Bože naÅ¡? Zato tebe èekamo, jer ti èiniÅ¡ sve to.