Jeremija 32

1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda desete godine Sedekije cara Judina, koje je osamnaesta godina Navuhodonosorova; 2 A tada vojska cara Vavilonskoga bijaÅ¡e opkolila Jerusalim, i prorok Jeremija bijaÅ¡e zatvoren u trijemu od tamnice, koja bijaÅ¡e u dvoru cara Judina. 3 Jer ga zatvori Sedekija car Judin govoreæi: zaÅ¡to prorokujeÅ¡ govoreæi: ovako veli Gospod: evo, ja æu predati taj grad u ruke caru Vavilonskom i uzeæe ga? 4 I Sedekija car Judin neæe uteæi iz ruku Haldejskih, nego æe zacijelo biti predan u ruke caru Vavilonskom, i usta æe ovoga govoriti s ustima onoga, oèi æe se ovoga vidjeti s oèima onoga. 5 I odvešæe Sedekiju u Vavilon, te æe ostati ondje dokle ga ne pohodim, govori Gospod; ako se bijete s Haldejcima, neæete biti sreæni. 6 Reèe dakle Jeremija: doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 7 Evo, Anameilo sin Saluma strica tvojega ide k tebi da ti kaže: kupi njivu moju Å¡to je u Anatotu, jer ti imaÅ¡ po srodstvu pravo da je kupiÅ¡. 8 I doðe k meni Anameilo sin strica mojega po rijeèi Gospodnjoj u trijem od tamnice, i reèe mi: hajde kupi moju njivu Å¡to je u Anatotu u zemlji Venijaminovoj, jer tebi pripada po naÅ¡ljedstvu i ti imaÅ¡ pravo otkupiti je; kupi. I razumjeh da je rijeè Gospodnja. 9 I kupih od Anameila sina strica svojega tu njivu koja je u Anatotu, i izmjerih mu novce, sedamnaest sikala srebra. 10 I napisah knjigu, i zapeèatih, i uzeh svjedoke izmjeriv novce na mjeru. 11 I uzeh knjigu o kupovini zapeèaæenu po zakonu i uredbama, i otvorenu, 12 I dadoh knjigu o kupovini Varuhu sinu Nirije sina Masijina pred Anameilom bratuèedom svojim i pred svjedocima koji se potpisaÅ¡e na knjizi o kupovini i pred svijem Judejcima koji sjeðahu u trijemu od tamnice. 13 I zapovjedih Varuhu pred njima govoreæi: 14 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: uzmi ovu knjigu, knjigu o kupovini, zapeèaæenu i ovu knjigu otvorenu, i metni ih u zemljan sud da ostanu dugo vremena. 15 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: joÅ¡ æe se kupovati kuæe i njive i vinogradi u ovoj zemlji. 16 I davÅ¡i knjigu o kupovini Varuhu sinu Nirijinu, pomolih se Gospodu govoreæi: 17 Ah, Gospode Gospode! eto, ti si stvorio nebo i zemlju silom svojom velikom i miÅ¡icom svojom podignutom; niÅ¡ta nije tebi teÅ¡ko. 18 ÃiniÅ¡ milost na tisuæama, i vraæaÅ¡ za bezakonje otaèko u njedra sinovima njihovijem nakon njih; Bože veliki, silni, kojemu je ime Gospod nad vojskama; 19 Veliki u namjerama i silni u djelima; jer su oèi tvoje otvorene na sve putove ljudske da daÅ¡ svakome prema putovima njegovijem i prema plodu djela njegovijeh; 20 Koji si èinio znake i èudesa do danas u zemlji Misirskoj i u Izrailju i meðu svijem ljudima, i stekao si sebi ime kako je danas; 21 Jer si izveo narod svoj Izrailja iz zemlje Misirske znacima i èudesima i rukom krjepkom i miÅ¡icom podignutom i strahotom velikom; 22 I dao si im ovu zemlju, za koju se zakle ocima njihovijem da æeÅ¡ im je dati, zemlju gdje teèe mlijeko i med. 23 Ali uÅ¡avÅ¡i u nju i naslijedivÅ¡i je ne posluÅ¡aÅ¡e glasa tvojega, i po tvom zakonu ne hodiÅ¡e, i Å¡to si im god zapovjedio da èine, ne èiniÅ¡e, zato si uèinio te ih snaðe sve ovo zlo. 24 Evo, opkopi doðoÅ¡e do grada da ga uzmu; i od maèa i gladi i pomora grad æe se dati u ruke Haldejcima koji ga biju; i Å¡to si god rekao, zbiva se, eto vidiÅ¡. 25 A ti mi veliÅ¡, Gospode, Gospode: kupi tu njivu za novce i uzmi svjedoke, a grad se predaje u ruke Haldejcima. 26 Tada doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: 27 Gle, ja sam Gospod Bog svakoga tijela, eda li je meni Å¡to teÅ¡ko? 28 Zato ovako veli Gospod: evo ja dajem taj grad u ruke Haldejcima i u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom da ga uzme. 29 I Haldejci koji biju taj grad uæi æe u nj, i upaliæe ognjem taj grad i spaliæe ga i kuæe gdje na krovovima kadiÅ¡e Valu i ljevaÅ¡e naljeve bogovima drugim da bi me razgnjevili. 30 Jer sinovi Izrailjevi i sinovi Judini èiniÅ¡e od djetinjstva svojega samo Å¡to je zlo preda mnom, i sinovi Izrailjevi samo me gnjeviÅ¡e djelima ruku svojih, govori Gospod. 31 Jer taj grad bjeÅ¡e mi na gnjev i na srdnju otkad ga sazidaÅ¡e do danas da bih ga odbacio ispred sebe, 32 Za sve zlo sinova Izrailjevijeh i sinova Judinijeh Å¡to èiniÅ¡e gnjeveæi me, oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, sveÅ¡tenici njihovi i proroci njihovi, Judejci i Jerusalimljani. 33 I okrenuÅ¡e mi leða a ne lice; i kad ih uèah zarana jednako, ne posluÅ¡aÅ¡e da bi primili nauku. 34 Nego metnuÅ¡e svoje gadove u dom koji se zove mojim imenom i oskvrniÅ¡e ga. 35 I sagradiÅ¡e visine Valu Å¡to su u dolini sina Enomova da vode sinove svoje i kæeri svoje Molohu, Å¡to im ja ne zapovjedih niti mi doðe na um, da bi èinili taj gad, i tako Judu navodili na grijeh. 36 Ali zato opet ovako veli Gospod Bog Izrailjev za taj grad za koji velite da æe se dati u ruke caru Vavilonskom od maèa i gladi i pomora: 37 Evo, ja æu ih sabrati iz svijeh zemalja u koje ih razagnah u gnjevu svom i u jarosti svojoj i u velikoj ljutini, i dovešæu ih opet na ovo mjesto i uèiniti da nastavaju bez straha. 38 I biæe mi narod i ja æu im biti Bog. 39 I daæu im jedno srce i jedan put da bi me se bojali vazda na dobro svoje i sinova svojih nakon njih. 40 I uèiniæu s njima zavjet vjeèan da se neæu odvratiti od njih èineæi im dobro, i daæu im strah svoj u srce da ne otstupe od mene. 41 I radovaæu im se èineæi im dobro i zasadiæu ih u ovoj zemlji tvrdo svijem srcem svojim i svom duÅ¡om svojom. 42 Jer ovako veli Gospod: kao Å¡to sam doveo na taj narod sve ovo zlo veliko, tako æu dovesti na njih sve dobro koje im obrièem. 43 Tada æe se kupovati njive u ovoj zemlji, za koju vi kažete da je pusta i da nema u njoj ni živinèeta i da je dana u ruke Haldejcima. 44 Kupovaæe njive za novce, i pisaæe knjige i peèatiti i uzimati svjedoke u zemlji Venijaminovoj i po okolini Jerusalimskoj i u gradovima Judinijem i u gradovima po gorama i u gradovima po ravnici i u gradovima južnijem, jer æu povratiti roblje njihovo, govori Gospod.