Jeremija 46

1 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji proroku za narode: 2 Za Misirce, za vojsku Faraona Nehaona cara Misirskoga, koja bijaÅ¡e na reci Efratu kod Harkemisa, i razbi je Navuhodonosor car Vavilonski èetvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina. 3 Pripravite Å¡tite i Å¡titiæe, i idite u boj; 4 Prežite konje, i pojaÅ¡ite, konjici; postavite se sa Å¡ljemovima; utrite koplja, oblaèite se u oklope. 5 ZaÅ¡to ih vidim gdje se poplaÅ¡iÅ¡e, vraæaju se natrag, junaci njihovi polomiÅ¡e se i bježe bez obzira? Strah je otsvuda, govori Gospod. 6 Da ne uteèe laki, niti se izbavi jaki; da se na sjeveru na brijegu rijeke Efrata spotaknu i padnu. 7 Ko je to Å¡to se diže kao potok, i vode mu se kolebaju kao rijeke? 8 Misir se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao rijeke; i veli: idem, pokriæu zemlju, zatræu grad i one koji žive u njemu. 9 Izlazite, konji, bjesnite, kola; i neka izaðu junaci, Husi i Fudi, koji nose Å¡titove, i Ludeji, koji nose i natežu luk. 10 Jer je ovaj dan Gospodu Gospodu nad vojskama dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim; maè æe ih proždrijeti i nasitiæe se i opiæe se krvlju njihovom; jer æe biti žrtva Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji sjevernoj na rijeci Efratu. 11 Izidi u Galad i uzmi balsama, djevojko kæeri Misirska; zaludu su ti mnogi lijekovi, neæeÅ¡ se izlijeèiti. 12 Narodi èuÅ¡e sramotu tvoju, i vike tvoje puna je zemlja, jer se spotièu junak o junaka, te obojica padaju. 13 Rijeè koju reèe Gospod Jeremiji proroku o dolasku Navuhodonosora cara Vavilonskoga da potre zemlju Misirsku: 14 Javite u Misiru, i oglasite u Migdolu, oglasite i u Nofu i u Tafnesu, i recite: stani i pripravi se, jer maè proždrije Å¡to je oko tebe. 15 ZaÅ¡to se povaljaÅ¡e junaci tvoji? Ne stoje, jer ih Gospod obara. 16 Ãini, te se mnogi spotièu i padaju jedan na drugoga, i govore: ustani da se vratimo k narodu svojemu i na postojbinu svoju ispred maèa nasilnikova. 17 Vièu ondje: Faraon car Misirski propade, proðe mu rok. 18 Tako da sam ja živ, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama; kao Tavor meðu gorama i kao Karmil na moru doæi æe. 19 Spremi Å¡to ti treba da se seliÅ¡, stanovnice, kæeri Misirska; jer æe Nof opustjeti i spaliæe se da neæe niko živjeti u njemu. 20 Misir je lijepa junica; ali pogibao ide, ide sa sjevera. 21 I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni, ali se i oni obrnuÅ¡e i pobjegoÅ¡e, ne ostaÅ¡e, jer doðe na njih dan nesreæe njihove, vrijeme pohoðenja njihova. 22 Glas æe njihov iæi kao zmijinji, jer oni idu s vojskom i doæi æe sa sjekirama na nj kao oni koji sijeku drva. 23 I oni æe posjeæi Å¡umu njegovu, govori Gospod, ako joj i nema mjere, jer ih je viÅ¡e nego skakavaca i nema im broja. 24 Posrami se kæi Misirska, predana je u ruke narodu sjevernom. 25 Govori Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu pohoditi ljudstvo u Noji, i Faraona i Misir i bogove njegove i careve njegove, Faraona i sve koji se uzdaju u nj. 26 I daæu ih u ruke onima koji traže duÅ¡u njihovu, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke slugama njegovijem; a poslije æe biti naseljen kao prije, govori Gospod. 27 A ti se ne boj, slugo moj Jakove, i ne plaÅ¡i se, Izrailju, jer evo ja æu te izbaviti iz daljne zemlje i sjeme tvoje iz zemlje ropstva njegova; i Jakov æe se vratiti i poèivaæe, i biæe miran i niko ga neæe plaÅ¡iti. 28 Ti se ne boj, slugo moj Jakove, govori Gospod, jer sam ja s tobom; jer æu uèiniti kraj svijem narodima, u koje te prognah, ali tebi neæu uèiniti kraja, nego æu te pokarati s mjerom, a neæu te ostaviti sasvijem bez kara.