Jeremija 48

1 Za Moava ovako govori Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: teÅ¡ko Nevonu! jer æe se opustoÅ¡iti; Kirijatajim æe se posramiti i uzeti; Mizgav æe se posramiti i prepasti. 2 Neæe se viÅ¡e hvaliti Moav Esevonom; jer mu zlo misle: hodite da ga istrijebimo da nije viÅ¡e narod. I ti, Madmene, opustjeæeÅ¡; maè æe te goniti. 3 Ãuje se vika iz Oronajima, pustoÅ¡enje i satiranje veliko. 4 Moav se satr; stoji vika djece njegove. 5 Jer æe se putem Luitskim dizati plaè bez prestanka; i kako se slazi u Oronajim, neprijatelji æe èuti straÅ¡nu viku: 6 Bježite, izbavite duÅ¡e svoje, i budite kao vrijes u pustinji. 7 Jer Å¡to se uzdaÅ¡ u svoja djela i u blago svoje, zato æeÅ¡ se i ti uzeti, i Hamos æe otiæi u ropstvo, sveÅ¡tenici njegovi i knezovi njegovi skupa. 8 I doæi æe zatiraè u svaki grad, neæe se saèuvati ni jedan grad; dolina æe propasti i ravnica æe se opustoÅ¡iti, jer Gospod reèe. 9 Podajte krila Moavu, neka brzo odleti; jer æe gradovi njegovi opustjeti da neæe niko živjeti u njima. 10 Proklet bio ko nemarno radi djelo Gospodnje, i proklet ko usteže maè svoj od krvi! 11 Moav je bio u miru od djetinjstva svojega i poèivao na droždini svojoj, niti se pretakao iz suda u sud, niti je u ropstvo iÅ¡ao; zato mu osta kus njegov, i miris se njegov nije promijenio. 12 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, da mu poÅ¡ljem premetaèe, koji æe ga premetnuti, i sudove njegove isprazniti i mjehove njegove pokidati. 13 I Moav æe se osramotiti s Hamosa, kao Å¡to se osramotio dom Izrailjev s Vetilja, gada svojega. 14 Kako govorite: jaki smo i junaci u boju? 15 Moav æe se opustoÅ¡iti i gradovi æe njegovi propasti, i najbolji mladiæi njegovi siæi æe na zaklanje, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama. 16 Blizu je pogibao Moavova, i zlo njegovo vrlo hiti. 17 Žalite ga svi koji ste oko njega, i koji god znate za ime njegovo, recite: kako se slomi jaki Å¡tap, slavna palica? 18 Siði sa slave svoje, i sjedi na mjesto zasuÅ¡eno, kæeri, koja živiÅ¡ u Devonu; jer æe zatiraè Moavov doæi na tebe i raskopaæe gradove tvoje. 19 Stani na putu, i pogledaj, koja živiÅ¡ u Aroiru, upitaj onoga koji bježi i onu koja gleda da se izbavi, reci: Å¡to bi? 20 Posrami se Moav; jer se razbi; ridajte i vièite; javite u Arnon da se Moav opustoÅ¡i. 21 Jer sud doðe na zemlju ravnu, na Olon i na Jasu i Mifat, 22 I na Devon i na Nevon i na Vet-Devlatajim, 23 I na Kirijatajim i na Vet-Gamul i na Vet-Meon, 24 I na Keriot i na Vosoru, i na sve gradove zemlje Moavske, koji su daleko i koji su blizu. 25 Odbijen je rog Moavu, i miÅ¡ica se njegova slomi, govori Gospod. 26 Opojte ga, jer se podigao na Gospoda; neka se valja Moav u bljuvotini svojoj, i bude i on potsmijeh. 27 Jer nije li tebi Izrailj bio potsmijeh? je li se zatekao meðu lupežima, te kad god govoriÅ¡ o njemu poskakujeÅ¡? 28 Ostavite gradove i naselite se u stijeni, stanovnici Moavski, i budite kao golubica koja se gnijezdi u kraju i rasjelini. 29 Ãusmo ponos Moavov da je veoma ponosit, oholost njegovu i ponos, razmetanje njegovo i obijest njegovu. 30 Znam ja, govori Gospod, obijest njegovu; ali neæe biti tako; laži njegove neæe uèiniti niÅ¡ta. 31 Zato æu ridati za Moavom, vikati za svijem Moavom, uzdisaæe se za onima u Kir-Eresu. 32 ViÅ¡e nego za Jazirom plakaæu za tobom, lozo Sivamska; odvode tvoje prijeðoÅ¡e more, doprijeÅ¡e do mora Jazirskoga; zatiraè napade na ljetinu tvoju i na berbu tvoju. 33 I radost i veselje otide s rodnoga polja, iz zemlje Moavske, i uèinih te nesta u kacama vina; niko neæe gaziti pjevajuæi; pjesma neæe se viÅ¡e pjevati. 34 Od vike Esevonske, koja doprije do Eleale, podigoÅ¡e viku do Jase, od Sigora do Oronajima, kao junica od tri godine, jer æe i voda Nimrimskih nestati. 35 I uèiniæu, govori Gospod, da ne bude Moavu èovjeka koji bi prinosio žrtvu na visini i kadio bogovima svojim. 36 Zato æe srce moje piÅ¡tati za Moavom kao svirala, i srce æe moje piÅ¡tati kao svirala za ljudima u Kir-Eresu, jer æe mu sva teèevina propasti. 37 Jer æe sve glave biti æelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostrijet. 38 Na svijem krovovima Moavovijem i po ulicama njegovijem biæe sam plaè, jer æu razbiti Moava kao sud na kom nema miline, govori Gospod. 39 Ridajte: kako je satrven! kako Moav obrnu pleæi sramotan? i posta Moav potsmijeh i strahota svjema koji su oko njega. 40 Jer ovako govori Gospod: evo, kao orao doletjeæe i raÅ¡iriæe krila svoja nad Moavom. 41 Kerijot je pokoren i tvrda se mjesta zauzeÅ¡e, i srca æe u junaka Moavovijeh biti u onaj dan kao srce u žene koja se poraða. 42 I Moav æe se istrijebiti da ne bude narod, jer se podiže na Gospoda. 43 Strah i jama i zamka oko tebe je, stanovnièe Moavski, govori Gospod. 44 Ko uteèe od straha, pašæe u jamu, a ko izljeze iz jame, uhvatiæe se u zamku; jer æu pustiti na njega, na Moava, godinu pohoðenja njihova, govori Gospod. 45 U sjenu Esevonskom ustaviÅ¡e se koji bježahu od sile; ali æe oganj izaæi iz Esevona i plamen isred Siona, i opaliæe kraj Moavu i tjeme nemirnicima. 46 TeÅ¡ko tebi, Moave, propade narod Hamosov, jer sinove tvoje zarobiÅ¡e, i kæeri tvoje odvedoÅ¡e u ropstvo. 47 Ali æu povratiti roblje Moavovo u poÅ¡ljednje vrijeme, govori Gospod. Dovde je sud Moavu.