Jeremija 6

1 Skupite se iz Jerusalima, sinovi Venijaminovi, i u Tekuji zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad Vet-Akeremom, jer se vidi zlo od sjevera i velika pogibao. 2 Uèinih kæer Sionsku da je kao lijepa i nježna djevojka. 3 K njoj æe doæi pastiri sa stadima svojim, razapeæe oko nje Å¡atore, svaki æe opasti svoje mjesto. 4 Spremite rat na nju, ustanite da udarimo u podne. TeÅ¡ko nama, jer dan naže, i sjenke veèernje oduljaÅ¡e. 5 Ustanite da udarimo obnoæ i razvalimo dvorove njezine. 6 Jer ovako govori Gospod nad vojskama: sijecite drva, i naèinite opkope prema Jerusalimu; to je grad koji treba pohoditi; koliki je god, nasilje je u njemu. 7 Kao Å¡to izvor toèi vodu svoju, tako on toèi zloæu svoju; nasilje i otimanje èuje se u njemu, preda mnom su jednako bolovi i rane. 8 Popravi se, Jerusalime, da se ne otrgne duÅ¡a moja od tebe, da te ne obratim u pustinju, u zemlju gdje se ne živi. 9 Ovako govori Gospod nad vojskama: ostatak æe se Izrailjev pabirèiti kao vinova loza. Turaj ruku svoju kao beraè u kotarice. 10 Kome æu govoriti i svjedoèiti da èuju? Gle, uho im je neobrezano, te ne mogu èuti; gle, rijeè je Gospodnja njima potsmijeh, nije im mila. 11 Zato sam pun gnjeva Gospodnjega; iznemogoh ustežuæi ga; prosuæu ga na djecu po ulicama i na sabrane mladiæe, i èovjek i žena uhvatiæe se, i stari i vremeniti. 12 I kuæe æe njihove pripasti drugima, i njive i žene, kad mahnem rukom svojom na stanovnike ove zemlje, veli Gospod. 13 Jer od maloga do velikoga svi se dadoÅ¡e na lakomstvo, i prorok i sveÅ¡tenik, svi su varalice. 14 I lijeèe rane kæeri naroda mojega ovlaÅ¡, govoreæi: mir, mir; a mira nema. 15 Eda li se postidjeÅ¡e Å¡to èiniÅ¡e gad? Niti se postidjeÅ¡e niti znaju za stid; zato æe popadati meðu onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaæe, veli Gospod. 16 Gospod reèe ovako: stanite na putovima i pogledajte, i pitajte za stare staze, koji je put dobar, pa idite po njemu, i naæi æete mir duÅ¡i svojoj. A oni rekoÅ¡e: neæemo da idemo. 17 I postavih vam stražare govoreæi: pazite na glas trubni. A oni rekoÅ¡e: neæemo da pazimo. 18 Zato èujte, narodi, i poznaj, zbore, Å¡to je meðu njima. 19 Ãuj, zemljo! evo ja æu pustiti zlo na ovaj narod, plod misli njihovijeh, jer ne paze na moje rijeèi, i odbaciÅ¡e zakon moj. 20 Å to æe mi tamjan, Å¡to dolazi iz Save, i dobri cimet iz daleke zemlje? Žrtve vaÅ¡e paljenice nijesu mi ugodne, niti su mi prinosi vaÅ¡i mili. 21 Zato ovako govori Gospod: evo ja æu metnuti ovom narodu smetnje, o koje æe se spotaæi i ocevi i sinovi, susjed i prijatelj mu, i poginuæe. 22 Ovako govori Gospod: evo narod æe doæi iz zemlje sjeverne, i velik æe narod ustati od krajeva zemaljskih. 23 Luk i koplje nosiæe, žestoki æe biti i nemilostivi, glas æe im buèati kao more, i jahaæe na konjma, spremni kao junaci da se biju s tobom, kæeri Sionska. 24 Kad èujemo glas o njemu, klonuæe nam ruke, tuga æe nas spopasti i bolovi kao porodilju. 25 Ne izlazite u polje, i putem ne idite, jer je maè neprijateljev i strah unaokolo. 26 Kæeri naroda mojega, pripaÅ¡i kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer æe brzo doæi na nas zatiraè. 27 Postavih te da si stražara i grad narodu mom da doznajeÅ¡ i izviðaÅ¡ put njihov. 28 Svi su odmetnici nad odmetnicima, idu te opadaju, mjed su i gvožðe, svi su pokvareni. 29 IzgorjeÅ¡e mjehovi, oganj sažeže olovo, uzalud se pretapa, jer se zla ne mogu odluèiti. 30 Oni æe se zvati srebro lažno, jer ih Gospod odbaci.