Jeremija 8

1 U to vrijeme, govori Gospod, izvadiæe se iz grobova kosti careva Judinijeh i kosti knezova njegovijeh i kosti sveÅ¡tenièke i kosti proroèke, i kosti stanovnika Jerusalimskih; 2 I razmetnuæe se prema suncu i mjesecu i svoj vojsci nebeskoj, koje ljubiÅ¡e i kojima služiÅ¡e i za kojima idoÅ¡e i koje tražiÅ¡e i kojima se klanjaÅ¡e; neæe se pokupiti ni pogrepsti, nego æe biti gnoj po zemlji. 3 I voljeæe smrt nego život sav ostatak Å¡to ih ostane od ovoga roda zloga, Å¡to ih ostane po svijem mjestima kuda ih raždenem, govori Gospod nad vojskama. 4 JoÅ¡ im reci: ovako veli Gospod: ko padne, ne ustaje li? ko zaðe, ne vraæa li se? 5 ZaÅ¡to je zaÅ¡ao taj narod Jerusalimski zasvagda? Drže se prijevare, neæe da se obrate. 6 Pazio sam i sluÅ¡ao, ne govore pravo, nema nikoga da se kaje za zlo svoje, da reèe: Å¡to uèinih? Svaki je okrenuo svojim trkom, kao konj kad nagne u boj. 7 I roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica i ždrao i lasta paze na vrijeme kad dolaze; a narod moj ne zna suda Gospodnjega. 8 Kako govorite: mudri smo, i zakon je Gospodnji u nas? Doista, gle, laž uèini lažljiva pisaljka književnièka. 9 Mudarci se osramotiÅ¡e, uplaÅ¡iÅ¡e se i uhvatiÅ¡e se; eto, odbaciÅ¡e rijeè Gospodnju, pa kaka im je mudrost? 10 Zato æu dati žene njihove drugima, njive njihove onima koji æe ih naslijediti, jer od maloga do velikoga svi se dadoÅ¡e na lakomstvo, i proroci i sveÅ¡tenici, svi su varalice. 11 Jer lijeèe rane kæeri naroda mojega ovlaÅ¡ govoreæi: mir, mir; a mira nema. 12 Eda li se postidjeÅ¡e Å¡to èiniÅ¡e gad? Niti se postidjeÅ¡e niti znaju za stid; zato æe popadati meðu onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaæe, veli Gospod. 13 Sasvijem æu ih istrijebiti, govori Gospod, nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i lišæe je opalo; i Å¡to sam im dao uzeæe im se. 14 Å to stojimo? skupite se i uðimo u tvrde gradove, i ondje muèimo; jer nas je Gospod Bog naÅ¡ umuèkao napojivÅ¡i nas žuèi, jer zgrijeÅ¡ismo Gospodu. 15 Ãekasmo mir, ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah. 16 Od Dana èu se frkanje konja njegovijeh, od rzanja pastuha njegovijeh sva se zemlja zatrese, doðoÅ¡e i pojedoÅ¡e zemlju i sve Å¡to bjeÅ¡e u njoj, gradove i koji življahu u njima. 17 Jer, evo, ja æu pustiti na vas zmije, aspide, od kojih nema bajanja, te æe vas ujedati, govori Gospod. 18 Okrijepio bih se u žalosti, ali je srce u meni iznemoglo. 19 Eto vike kæeri naroda mojega iz daljne zemlje: zar Gospod nije u Sionu? car njegov zar nije u njemu? ZaÅ¡to me razgnjeviÅ¡e svojim likovima rezanijem, tuðim taÅ¡tinama? 20 Žetva je proÅ¡la, ljeto minulo, a mi se ne izbavismo. 21 Satrven sam Å¡to je kæi naroda mojega satrvena, u žalosti sam, èudo osvoji me. 22 Nema li balsama u Galadu? nema li ondje ljekara? zaÅ¡to se dakle ne iscijeli kæi naroda mojega?