Jov 3

1 Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj. 2 I progovoriv Jov reèe: 3 Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoÅ¡e: rodi se djetiæ! 4 Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost! 5 Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio straÅ¡an kao najgori dani! 6 Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godiÅ¡njim, ne brojila se u mjesece! 7 Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj! 8 Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila! 9 Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica; 10 Å to mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju. 11 ZaÅ¡to ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe? 12 ZaÅ¡to me prihvatiÅ¡e koljena? zaÅ¡to sise, da sem? 13 Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran, 14 S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaÅ¡e sebi pustoline, 15 Ili s knezovima, koji imaÅ¡e zlata, i kuæe svoje puniÅ¡e srebra. 16 Ili zaÅ¡to ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela? 17 Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli, 18 I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova. 19 Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara. 20 ZaÅ¡to se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca, 21 Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago, 22 Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob? 23 Ãovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda? 24 Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj. 25 Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se straÅ¡ah zadesi me. 26 Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota.