Luki 16

1 A uèenicima svojijem govoraÅ¡e: bijaÅ¡e jedan èovjek bogat koji imaÅ¡e pristava, i toga oblagaÅ¡e kod njega da mu prosipa imanje. 2 I dozvavÅ¡i ga reèe mu: Å¡ta ovo ja èujem za tebe? Daj raèun kako si kuæio kuæu: jer viÅ¡e ne možeÅ¡ kuæom upravljati. 3 A pristav od kuæe reèe u sebi: Å¡ta æu èiniti? gospodar moj uzima od mene upravljanje kuæe: kopati ne mogu, prositi stidim se. 4 Znam Å¡ta æu èiniti da bi me primili u kuæe svoje kad mi se oduzme upravljanje kuæe. 5 I dozvavÅ¡i redom dužnike gospodara svojega reèe prvome: koliko si dužan gospodaru mojemu? 6 A on reèe: sto oka ulja. I reèe mu: uzmi pismo svoje i sjedi brzo te napiÅ¡i pedeset. 7 A potom reèe drugome: a ti koliko si dužan? A on reèe: sto oka pÅ¡enice. I reèe mu: uzmi pismo svoje i napiÅ¡i osamdeset. 8 I pohvali gospodar nevjernoga pristava Å¡to mudro uèini; jer su sinovi ovoga vijeka mudriji od sinova vidjela u svojemu naraÅ¡taju. 9 I ja vama kažem: naèinite sebi prijatelje nepravednijem bogatstvom, da bi vas kad osiromaÅ¡ite primili u vjeène kuæe. 10 Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran. 11 Ako dakle u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko æe vam u istinom vjerovati? 12 I ako u tuðem ne biste vjerni, ko æe vam dati vaÅ¡e? 13 Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili æe na jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili æe jednome voljeti a za drugoga ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. 14 A ovo sve sluÅ¡ahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se. 15 I reèe im: vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaÅ¡a; jer Å¡to je u ljudi visoko ono je mrzost pred Bogom. 16 Zakon i proroci su do Jovana; otsele se carstvo Božije propovijeda jevanðeljem, i svaki navaljuje da uðe u njega. 17 LaÅ¡nje je pak nebu i zemlji proæi negoli jednoj titli iz zakona propasti. 18 Svaki koji puÅ¡ta ženu svoju i uzima drugu, preljubu èini; i koji se ženi puÅ¡tenicom, preljubu èini. 19 Ãovjek neki pak bjeÅ¡e bogat, koji se oblaèaÅ¡e u skerlet i u svilu, i življaÅ¡e svaki dan gospodski i veseljaÅ¡e se. 20 A bijaÅ¡e jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaÅ¡e pred njegovijem vratima gnojav, 21 I željaÅ¡e da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; joÅ¡ i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov. 22 A kad umrije siromah, odnesoÅ¡e ga anðeli u naruèje Avraamovo; a umrije i bogati, i zakopaÅ¡e ga. 23 I u paklu kad bjeÅ¡e u mukama podiže oèi svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naruèju njegovu, 24 I povikavÅ¡i reèe: oèe Avraame! smiluj se na me i poÅ¡lji mi Lazara neka umoèi u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se muèim u ovome plamenu. 25 A Avraam reèe: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tjeÅ¡i, a ti se muèiÅ¡. 26 I preko svega toga postavljena je meðu nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeæi, ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze. 27 Tada reèe: molim te dakle, oèe, da ga poÅ¡aljeÅ¡ kuæi oca mojega, 28 Jer imam pet braæe: neka im posvjedoèi da ne bi i oni doÅ¡li na ovo mjesto muèenja. 29 Reèe mu Avraam: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih sluÅ¡aju. 30 A on reèe: ne, oèe Avraame! nego ako im doðe ko iz mrtvijeh pokajaæe se. 31 A Avraam mu reèe: ako ne sluÅ¡aju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane neæe vjerovati.