Luki 20

1 I kad on u jedan od onijeh dana uèaÅ¡e narod u crkvi i propovijedaÅ¡e jevanðelje, doðoÅ¡e glavari sveÅ¡tenièki i književnici sa starjeÅ¡inama, 2 I rekoÅ¡e mu govoreæi: kaži nam kakvom vlasti to èiniÅ¡? Ili ko ti je dao vlast tu? 3 A on odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažite mi: 4 KrÅ¡tenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? 5 A oni pomiÅ¡ljahu u sebi govoreæi: ako reèemo s neba, reæi æe: zaÅ¡to mu dakle ne vjerovaste? 6 Ako li reèemo: od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bjeÅ¡e prorok. 7 I odgovoriÅ¡e: ne znamo otkuda. 8 A Isus im reèe: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. 9 A narodu poèe kazivati prièu ovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena. 10 I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiÅ¡e ga, i poslaÅ¡e prazna. 11 I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiÅ¡e i osramotivÅ¡i poslaÅ¡e prazna. 12 I posla opet treæega; a oni i onoga raniÅ¡e, i istjeraÅ¡e. 13 Onda reèe gospodar od vinograda: Å¡ta æu èiniti? Da poÅ¡ljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega. 14 A vinogradari vidjevÅ¡i njega miÅ¡ljahu u sebi govoreæi: ovo je naÅ¡ljednik; hodite da ga ubijemo da naÅ¡e bude dostojanje. 15 I izvedoÅ¡e ga napolje iz vinograda i ubiÅ¡e. Å ta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda? 16 Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni Å¡to sluÅ¡ahu rekoÅ¡e: ne dao Bog! 17 A on pogledavÅ¡i na njih reèe: Å¡ta znaèi dakle ono u pismu: kamen koji odbaciÅ¡e zidari onaj posta glava od ugla? 18 Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. 19 I gledahu glavari sveÅ¡tenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na nj; ali se pobojaÅ¡e naroda, jer razumjeÅ¡e da njima ovu prièu kaza. 20 I pažahu na njega, i poslaÅ¡e vrebaèe, koji se graðahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj. 21 I upitaÅ¡e ga govoreæi: uèitelju! znamo da pravo govoriÅ¡ i uèiÅ¡, i ne gledaÅ¡ ko je ko, nego zaista uèiÅ¡ putu Božijemu: 22 Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne? 23 A on razumjevÅ¡i njihovo lukavstvo reèe im: Å¡ta me kuÅ¡ate? 24 Pokažite mi dinar; èij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoÅ¡e: æesarev. 25 A on im reèe: podajte dakle Å¡to je æesarevo æesaru, a Å¡to je Božije Bogu. 26 I ne mogoÅ¡e rijeèi njegove pokuditi pred narodom; i diviÅ¡e se odgovoru njegovu, i umukoÅ¡e. 27 A pristupiÅ¡e neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga 28 Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu. 29 BijaÅ¡e sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece; 30 I uze drugi ženu, i on umrije bez djece; 31 I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviÅ¡e djece, i pomrijeÅ¡e; 32 A poslije sviju umrije i žena. 33 O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena. 34 I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju; 35 A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati; 36 Jer viÅ¡e ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija. 37 A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva. 38 A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi. 39 A neki od književnika odgovarajuæi rekoÅ¡e: uèitelju! dobro si kazao. 40 I veæ ne smijahu niÅ¡ta da ga zapitaju. A on im reèe: 41 Kako govore da je Hristos sin Davidov? 42 Kad sam David govori u psaltiru: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, 43 Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 44 David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin? 45 A kad sav narod sluÅ¡aÅ¡e, reèe uèenicima svojijem: 46 Ãuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama; 47 Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe joÅ¡ veæma biti osuðeni.