Luki 8

1 Poslije toga iðaÅ¡e on po gradovima i po selima uèeæi i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu, i dvanaestorica s njim. 2 I neke žene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i bolesti: Marija, koja se zvaÅ¡e Magdalina, iz koje sedam ðavola iziðe, 3 I Jovana, žena Huze pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje služahu njemu imanjem svojijem. 4 A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu k njemu, kaza u prièi: 5 Iziðe sijaè da sije sjeme svoje; i kad sijaÅ¡e, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaÅ¡e ga. 6 A drugo pade na kamen, i iznikavÅ¡i osuÅ¡i se, jer nemaÅ¡e vlage. 7 I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga. 8 A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavÅ¡i donese rod sto puta onoliko. Govoreæi ovo povika: ko ima uÅ¡i da èuje neka èuje. 9 A uèenici njegovi pitahu ga govoreæi: Å¡ta znaèi prièa ova? 10 A on reèe: vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima u prièama, da gledajuæi ne vide, i èujuæi ne razumiju. 11 A prièa ova znaèi: sjeme je rijeè Božija. 12 A koje je kraj puta to su oni koji sluÅ¡aju, ali potom dolazi ðavo, i uzima rijeè iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu. 13 A koje je na kamenu to su oni koji kad èuju s radosti primaju rijeè; i ovi korijena nemaju koji za neko vrijeme vjeruju, a kad doðe vrijeme kuÅ¡anja otpadnu. 14 A koje u trnje pade to su oni koji sluÅ¡aju, i otiÅ¡avÅ¡i od brige i bogatstva i slasti ovoga života zaguÅ¡e se, i rod ne sazri. 15 A koje je na dobroj zemlji to su oni koji rijeè sluÅ¡aju, i u dobrome i èistom srcu drže, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreæi povika: ko ima uÅ¡i da èuje neka èuje. 16 Niko pak svijeæe ne poklapa sudom kad je zapali, niti meæe pod odar, nego je metne na svijeænjak da vide svjetlost koji ulaze. 17 Jer nema niÅ¡ta tajno Å¡to neæe biti javno, ni sakriveno Å¡to se neæe doznati i na vidjelo iziæi. 18 Gledajte dakle kako sluÅ¡ate; jer ko ima, daæe mu se, a ko nema, uzeæe se od njega i ono Å¡to misli da ima. 19 DoðoÅ¡e pak k njemu mati i braæa njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim. 20 I javiÅ¡e mu govoreæi: mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, hoæe da te vide. 21 A on odgovarajuæi reèe im: mati moja i braæa moja oni su koji sluÅ¡aju rijeè Božiju i izvrÅ¡uju je. 22 I dogodi se u jedan dan on uljeze s uèenicima svojijem u laðu, i reèe im: da prijeðemo na onu stranu jezera. I poðoÅ¡e. 23 A kad iðahu oni on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji. 24 I pristupivÅ¡i probudiÅ¡e ga govoreæi: uèitelju! uèitelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestadoÅ¡e i posta tiÅ¡ina. 25 A njima reèe: gdje je vjera vaÅ¡a? A oni se poplaÅ¡iÅ¡e, i èuðahu se govoreæi jedan drugome: ko je ovaj Å¡to i vjetrovima i vodi zapovijeda, i sluÅ¡aju ga? 26 I doðoÅ¡e u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji. 27 A kad iziðe on na zemlju, srete ga jedan èovjek iz grada u kome bijahu ðavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblaèaÅ¡e se, i ne življaÅ¡e u kuæi, nego u grobovima. 28 A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reèe zdravo: Å¡to je tebi do mene, Isuse, sine Boga najviÅ¡ega? Molim te, ne muèi me. 29 Jer Isus zapovjedi duhu neèistome da iziðe iz èovjeka; jer ga muèaÅ¡e odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga èuvaju, i iskida sveze, i tjeraÅ¡e ga ðavo po pustinji. 30 A Isus ga zapita govoreæi: kako ti je ime? A on reèe: legeon; jer mnogi ðavoli bijahu uÅ¡li u nj. 31 I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. 32 A ondje pasijaÅ¡e po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uðu. I dopusti im. 33 Tada iziðoÅ¡e ðavoli iz èovjeka i uðoÅ¡e u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se. 34 A kad vidjeÅ¡e svinjari Å¡to bi, pobjegoÅ¡e i javiÅ¡e u gradu i po selima. 35 I iziðoÅ¡e ljudi da vide Å¡ta je bilo, i doðoÅ¡e k Isusu, i naðoÅ¡e èovjeka iz koga ðavoli bijahu iziÅ¡li a on sjedi obuèen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplaÅ¡iÅ¡e se. 36 A oni Å¡to su vidjeli kazaÅ¡e im kako se iscijeli bijesni. 37 I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplaÅ¡ili. A on uljeze u laðu i otide natrag. 38 Ãovjek pak iz koga iziðoÅ¡e ðavoli moljaÅ¡e da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreæi: 39 Vrati se kuæi svojoj, i kazuj Å¡ta ti uèini Bog. I otide propovijedajuæi po svemu gradu Å¡ta mu Isus uèini. 40 A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi oèekivahu. 41 I gle, doðe èovjek po imenu Jair, koji bjeÅ¡e starjeÅ¡ina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaÅ¡e ga da uðe u kuæu njegovu; 42 Jer u njega bjeÅ¡e jedinica kæi od dvanaest godina, i ona umiraÅ¡e. A kad iðaÅ¡e Isus, turkaÅ¡e ga narod. 43 I bjeÅ¡e jedna bolesna žena od teèenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potroÅ¡ila na ljekare i nijedan je nije mogao izlijeèiti, 44 I pristupivÅ¡i sastrag dotaèe se skuta od haljine njegove, i odmah stade teèenje krvi njezine. 45 I reèe Isus: ko je to Å¡to se dotaèe mene? A kad se svi odgovarahu, reèe Petar i koji bijahu s njim: uèitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeÅ¡: ko je to Å¡to se dotaèe mene? 46 A Isus reèe: neko se dotaèe mene; jer ja osjetih silu koja iziðe iz mene. 47 A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkæuæi, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zaÅ¡to ga se dotaèe i kako odmah ozdravi. 48 A on joj reèe: ne boj se, kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom. 49 Dok on joÅ¡ govoraÅ¡e doðe neko od kuæe starjeÅ¡ine zbornièkoga govoreæi mu: umrije kæi tvoja, ne trudi uèitelja. 50 A kad èu Isus, odgovori mu govoreæi: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeæe. 51 A kad doðe u kuæu, ne dade nijednome uæi osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojèina oca i matere. 52 A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reèe: ne plaèite, nije umrla nego spava. 53 I potsmijevahu mu se znajuæi da je umrla. 54 A on izagnavÅ¡i sve uze je za ruku, i zovnu govoreæi: djevojko! ustani! 55 I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede. 56 I diviÅ¡e se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju Å¡ta je bilo.