Marku 8

1 U to vrijeme, kad bijaÅ¡e vrlo mnogo naroda i ne imadijahu Å¡ta jesti, dozva Isus uèenike svoje i reèe im: 2 Žao mi je naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju niÅ¡ta jesti. 3 I ako ih otpustim gladne kuæama njihovijem, oslabiæe na putu; jer su mnogi od njih doÅ¡li izdaleka. 4 I odgovoriÅ¡e mu uèenici njegovi: otkuda æemo uzeti hljeba ovdje u pustinji da ih nahranimo? 5 I zapita ih: koliko imate hljebova? A oni kazaÅ¡e: sedam. 6 I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji; i uzevÅ¡i onijeh sedam hljebova i hvalu davÅ¡i, prelomi, i dade uèenicima svojijem da razdadu; i razdadoÅ¡e narodu. 7 I imahu malo ribica; i njih blagoslovivÅ¡i reèe da i njih razdadu. 8 I jedoÅ¡e, i nasitiÅ¡e se, i nakupiÅ¡e komada Å¡to preteèe sedam kotarica. 9 A onijeh Å¡to su jeli bijaÅ¡e oko èetiri hiljade. I otpusti ih. 10 I odmah uðe u laðu s uèenicima svojijem, i doðe u okoline Dalmanutske. 11 I iziðoÅ¡e fariseji, i poèeÅ¡e se prepirati s njim, i kuÅ¡ajuæi ga iskahu od njega znak s neba. 12 I uzdahnuvÅ¡i duhom svojijem reèe: zaÅ¡to rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: neæe se dati rodu ovome znak. 13 I ostavivÅ¡i ih uljeze opet u laðu, i otide na onu stranu. 14 I zaboraviÅ¡e uèenici njegovi uzeti hljeba, i nemahu sa sobom u laði do jedan hljeb. 15 I zapovijedaÅ¡e im govoreæi: gledajte, èuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova. 16 I miÅ¡ljahu jedan drugome govoreæi: to je Å¡to hljeba nemamo. 17 I razumjevÅ¡i Isus reèe im: Å¡ta mislite Å¡to hljeba nemate? Zar joÅ¡ ne osjeæate, niti razumijete? Zar je joÅ¡ okamenjeno srce vaÅ¡e? 18 Oèi imate i ne vidite? uÅ¡i imate i ne èujete? I ne pamtite li 19 Kad ja pet hljebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punijeh komada nakupiste? RekoÅ¡e mu: dvanaest. 20 A kad sedam na èetiri hiljade, koliko punijeh kotarica nakupiste komada? A oni rekoÅ¡e: sedam. 21 I reèe im: kako ne razumijete? 22 I doðe u Vitsaidu; i dovedoÅ¡e k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne. 23 I uzevÅ¡i za ruku slijepoga izvede ga napolje iz sela, i pljunuvÅ¡i mu u oèi metnu ruke na nj, i zapita ga vidi li Å¡to. 24 I pogledavÅ¡i reèe: vidim ljude gdje idu kao drva. 25 I potom opet metnu mu ruke na oèi, i reèe mu da pogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo. 26 I posla ga kuæi njegovoj govoreæi: ne ulazi u selo, niti kazuj kome u selu. 27 I iziðe Isus i uèenici njegovi u sela Ãesarije Filipove; i putem pitaÅ¡e uèenike svoje govoreæi im: ko govore ljudi da sam ja? 28 A oni odgovoriÅ¡e: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka. 29 A on im reèe: a vi Å¡ta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe mu: ti si Hristos. 30 I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega. 31 I poèe ih uèiti da sinu èovjeèijemu valja mnogo postradati, i da æe ga okriviti starjeÅ¡ine i glavari sveÅ¡tenièki i književnici, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati. 32 I govoraÅ¡e o tom ne ustruèavajuæi se. I Petar uze ga i poèe ga odvraæati. 33 A on obrnuvÅ¡i se i pogledavÅ¡i na uèenike svoje zaprijeti Petru govoreæi: idi od mene sotono; jer ti ne misliÅ¡ Å¡to je Božije nego Å¡to je ljudsko. 34 I dozvavÅ¡i narod s uèenicima svojima reèe im: ko hoæe za mnom da ide neka se odreèe sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide. 35 Jer ko hoæe duÅ¡u svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi duÅ¡u svoju mene radi i jevanðelja onaj æe je saèuvati. 36 Jer kakva je korist èovjeku ako zadobije sav svijet a duÅ¡i svojoj naudi? 37 Ili kakav æe otkup dati èovjek za duÅ¡u svoju? 38 Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi u rodu ovome preljubotvornome i grjeÅ¡nom, i sin æe se èovjeèij postidjeti njega kad doðe u slavi oca svojega s anðelima svetima.