Brojevi 14

1 Tada se podiže sav zbor i stade vikati, i narod plakaÅ¡e onu noæ. 2 I vikahu na Mojsija i na Arona svi sinovi Izrailjevi; i sav zbor reèe im: kamo da smo pomrli u zemlji Misirskoj ili da pomremo u ovoj pustinji! 3 ZaÅ¡to nas vodi Gospod u tu zemlju da izginemo od maèa, žene naÅ¡e i djeca naÅ¡a da postanu roblje? Nije li bolje da se vratimo u Misir? 4 I rekoÅ¡e meðu sobom: da postavimo starjeÅ¡inu, pa da se vratimo u Misir. 5 Tada Mojsije i Aron padoÅ¡e nièice pred svijem zborom sinova Izrailjevijeh. 6 A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin izmeðu onijeh Å¡to uhodiÅ¡e zemlju, razdrijeÅ¡e haljine svoje, 7 I rekoÅ¡e svemu zboru sinova Izrailjevijeh govoreæi: zemlja koju proðosmo i uhodismo, vrlo je dobra zemlja. 8 Ako smo mili Gospodu, on æe nas odvesti u tu zemlju, i daæe nam je; a to je zemlja u kojoj teèe mlijeko i med. 9 Samo se ne odmeæite Gospoda, i ne bojte se naroda one zemlje; jer ih možemo pojesti; otstupio je od njih zaklon njihov, a s nama je Gospod, ne bojte ih se. 10 Tada reèe sav zbor da ih pobiju kamenjem; ali se pokaza slava Gospodnja svijem sinovima Izrailjevijem u Å¡atoru od sastanka. 11 I reèe Gospod Mojsiju: dokle æe me vrijeðati taj narod? kad li æe mi vjerovati poslije tolikih znaka Å¡to sam uèinio meðu njima? 12 Udariæu ga pomorom, i rasuæu ga; a od tebe æu uèiniti narod velik i jaèi od ovoga. 13 A Mojsije reèe Gospodu: ali æe èuti Misirci, izmeðu kojih si izveo ovaj narod silom svojom, 14 I reæi æe s ljudima ove zemlje, koji su èuli da si ti, Gospode, bio usred naroda i da si se oèima viðao, Gospode, i oblak tvoj da je stajao nad njima, i u stupu od oblaka da si iÅ¡ao pred njima danju i u stupu ognjenom noæu; 15 Pa kad pobijeÅ¡ ovaj narod, sve do jednoga, govoriæe narodi, koji su èuli pripovijest o tebi, govoreæi: 16 Nije mogao Gospod dovesti naroda ovoga u zemlju koju im je sa zakletvom obeæao, zato ih pobi u pustinji. 17 Neka se dakle proslavi sila Gospodnja, kao Å¡to si rekao govoreæi: 18 Gospod dugo èeka i obilan je milošæu, praÅ¡ta bezakonje i grijeh, ali ne pravda krivoga, nego pohodi bezakonje otaèko na sinovima do treæega i èetvrtoga koljena. 19 Oprosti bezakonje ovomu narodu radi velike milosti svoje, kao Å¡to si praÅ¡tao narodu ovomu od Misira dovde. 20 A Gospod reèe: praÅ¡tam po rijeèi tvojoj. 21 Ali tako ja živ bio, i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje, 22 Ti ljudi koji vidjeÅ¡e slavu moju i znake moje Å¡to sam uèinio u Misiru i u ovoj pustinji, i kuÅ¡aÅ¡e me veæ deset puta, i ne posluÅ¡aÅ¡e rijeèi moje, 23 Neæe vidjeti zemlje koju sa zakletvom obeæah ocima njihovijem, neæe vidjeti ni jedan od onijeh koji me uvrijediÅ¡e. 24 A slugu svojega Haleva, u kojem bjeÅ¡e drugi duh i koji se sasvijem mene držao, njega æu odvesti u zemlju u koju je iÅ¡ao, i sjeme æe je njegovo naslijediti. 25 Ali Amalik i Hananej sjede u dolini, zato se sjutra vratite natrag, i idite u pustinju k Crvenom Moru. 26 JoÅ¡ reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 27 Dokle æe taj zli zbor vikati na me? Ãuo sam viku sinova Izrailjevijeh, kojom vièu na me. 28 Kaži im: tako ja živ bio, kaže Gospod, uèiniæu vam onako kako ste govorili i ja èuh. 29 U ovoj æe pustinji popadati mrtva tjelesa vaÅ¡a, i svi izmeðu vas koji su izbrojeni u svem broju vaÅ¡em od dvadeset godina i viÅ¡e, koji vikaste na me, 30 Neæete uæi u zemlju, za koju podigav ruku svoju zakleh se da æu vas naseliti u njoj, osim Haleva sina Jefonijina i Isusa sina Navina. 31 A djecu vaÅ¡u, za koju rekoste da æe postati roblje, njih æu odvesti, i oni æe poznati zemlju za koju vi ne marite. 32 A vaÅ¡a tjelesa mrtva æe popadati u ovoj pustinji. 33 A djeca vaÅ¡a biæe pastiri po pustinji èetrdeset godina, i nosiæe kar za preljube vaÅ¡e, dokle ne ispropadaju tjelesa vaÅ¡a u pustinji. 34 Po broju dana, za koje uhodiste zemlju, èetrdeset dana, na svaki dan po godinu, nosiæete grijehe svoje, èetrdeset godina, i poznaæete da sam prekinuo s vama. 35 Ja Gospod rekoh, i tako æu uèiniti svemu tom zboru zlomu, koji se sabrao na me: u pustinji æe propasti i tu pomrijeti. 36 A ljudi koje bjeÅ¡e poslao Mojsije da uhode zemlju, i koji vrativÅ¡i se pobuniÅ¡e sav zbor da vièe na nj, prosuvÅ¡i zao glas o zemlji, 37 Ti ljudi, koji prosuÅ¡e zao glas o zemlji, pomrijeÅ¡e od pomora pred Gospodom; 38 A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin ostaÅ¡e živi izmeðu ljudi koji su iÅ¡li da uhode zemlju. 39 I Mojsije kaza sve ove rijeèi svijem sinovima Izrailjevijem, i narod plaka veoma. 40 A sjutradan ustavÅ¡i poðoÅ¡e navrh gore, i rekoÅ¡e: evo nas, idemo na mjesto za koje je govorio Gospod, jer zgrijeÅ¡ismo. 41 Ali Mojsije reèe: zaÅ¡to prestupate zapovijest Gospodnju? Od toga neæe biti niÅ¡ta. 42 Ne idite gore, jer Gospod nije meðu vama; nemojte da vas pobiju neprijatelji vaÅ¡i. 43 Jer je Amalik i Hananej tamo pred vama, i izginuæete od maèa, jer odustaviste Gospoda, pa neæe ni Gospod biti s vama. 44 Ali oni ipak navaliÅ¡e da idu navrh gore; ali kovèeg zavjeta Gospodnjega i Mojsije ne izaðoÅ¡e iz okola. 45 Tada siðe Amalik i Hananej, koji življahu u onoj gori, i razbiÅ¡e ih i baciÅ¡e dori do Orme.