Poslovice 2

1 Sine moj, ako primiÅ¡ rijeèi moje, i zapovijesti moje sahraniÅ¡ kod sebe, 2 Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneÅ¡ srce svoje k razumu, 3 Ako prizoveÅ¡ mudrost, i k razumu podigneÅ¡ glas svoj, 4 Ako ga ustražiÅ¡ kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiÅ¡; 5 Tada æeÅ¡ razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naæi æeÅ¡. 6 Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum. 7 Ãuva pravima Å¡to doista jest, Å¡tit je onima koji hode u bezazlenosti, 8 Da bi se držali staza pravijeh, a on èuva put svetaca svojih. 9 Tada æeÅ¡ razumjeti pravdu i sud i Å¡to je pravo, i svaki dobri put. 10 Kad doðe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duÅ¡i tvojoj, 11 Pomnjivost æe paziti na te, razum æe te èuvati, 12 Izbavljajuæi te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari, 13 Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mraènijem, 14 Koji se raduju zlo èineæi, i igraju u zlijem opaèinama; 15 Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim; 16 Izbavljajuæi te od žene tuðe, od tuðinke, koja laska svojim rijeèima, 17 Koja ostavlja voða mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega. 18 Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine. 19 Ko god uðe k njoj ne vraæa se, niti izlazi na put životni. 20 Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravednièkih. 21 Jer æe pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni æe ostati na njoj. 22 A bezbožni æe se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici æe se išèupati iz nje.