Psalmi 104

1 Blagosiljaj, duÅ¡o moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu. 2 Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao Å¡ator; 3 Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideÅ¡ na krilima vjetrnijem. 4 ÃiniÅ¡ vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge. 5 Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka. 6 Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode. 7 Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku. 8 Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio. 9 Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju. 10 Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode. 11 Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju. 12 Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov. 13 NapajaÅ¡ gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja. 14 DajeÅ¡ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje. 15 I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi. 16 Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio. 17 Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama. 18 Gore visoke divokozama, kamen je utoèiÅ¡te zeèevima. 19 Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj. 20 StereÅ¡ tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje Å¡umsko; 21 Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi. 22 Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje. 23 Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera. 24 Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega. 25 Gle, more veliko i Å¡iroko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika; 26 Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu. 27 Sve tebe èeka, da im dajeÅ¡ piæu na vrijeme. 28 DajeÅ¡ im, primaju; otvoriÅ¡ ruku svoju, site se dobra. 29 OdvratiÅ¡ lice svoje, žaloste se; uzmeÅ¡ im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se. 30 PoÅ¡ljeÅ¡ duh svoj, postaju, i ponavljaÅ¡ lice zemlji. 31 Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja! 32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se. 33 Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god. 34 Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu. 35 Neka nestane grjeÅ¡nika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude viÅ¡e! Blagosiljaj, duÅ¡o moja, Gospoda! Aliluja!