Sofonija 2

1 Saberite se, saberite se, narode nemili, 2 Dok nije izaÅ¡ao sud, i dan proÅ¡ao kao pljeva, dok nije doÅ¡ao na vas ljuti gnjev Gospodnji, dok nije doÅ¡ao na vas dan gnjeva Gospodnjega. 3 Tražite Gospoda svi koji ste krotki u zemlji, koji èinite Å¡to je naredio; tražite pravdu, tražite krotost, eda biste se sakrili na dan gnjeva Gospodnjega. 4 Jer æe se Gaza ostaviti i Askalon æe opustjeti; Azot æe se odagnati u podne i Akaron æe se iskorijeniti. 5 TeÅ¡ko onima koji žive po bregovima morskim, narodu Heretejskom: rijeè je Gospodnja na vas, Hanane, zemljo Filistejska, ja æu te zatrti da ne bude stanovnika u tebi. 6 I bregovi æe morski biti stanovi i jame pastirske i torovi za stada. 7 I taj æe kraj biti ostatku doma Judina; ondje æe pasti; u domovima æe Askalonskim lijegati uveèe; jer æe ih pohoditi Gospod Bog njihov i povratiti roblje njihovo. 8 Ãuo sam rug Moavov i ukore sinova Amonovijeh kojima ružiÅ¡e moj narod, i raÅ¡iriÅ¡e se preko meða njihovijeh. 9 Zato, tako ja bio živ, govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, Moav æe biti kao Sodom i sinovi Amonovi kao Gomor, mjesto koprivama, i slanica i vjeèna pustoÅ¡: ostatak naroda mojega oplijeniæe ih, i koji ostanu od naroda mojega naslijediæe ih. 10 To æe im biti za ponositost njihovu; jer ružiÅ¡e narod Gospoda nad vojskama i podizaÅ¡e se na nj. 11 StraÅ¡an æe im biti Gospod, jer æe istrijebiti sve bogove zemaljske, i njemu æe se klanjati svaki iz svojega mjesta, sva ostrva narodna. 12 I vi, Etiopljani, biæete pobijeni maèem mojim. 13 I dignuæe ruku svoju na sjever, i zatræe Asirsku, i Nineviju æe opustiti da bude suha kao pustinja. 14 I u njoj æe ležati stada, svakojako zvijerje izmeðu naroda, i gem i æuk noæivaæe na dovratnicima njezinijem; glasom æe pjevati na prozorima; pustoÅ¡ æe biti na pragovima, jer æe se poskidati kedrovina. 15 Taki æe biti veseli grad, koji sjedi bez brige, koji govori u srcu svom: ja sam, i osim mene nema drugoga. Kako opustje! posta loža zvijerju! Ko god proðe mimo nj zviždaæe i mahati rukom.