Psalam 142

¹ Glasom svojim ja Gospodu vapim, glasom svojim ja Gospoda za milost preklinjem.

² Žalopojku svoju pred njega izlivam, muku svoju njemu obrazlažem.

³ Kada duh mi na izmaku beše, ti si znao stazu moju; put kojim sam išao, na kome su mi zamku postavili.

⁴ Udesno pogledaj pa vidi da niko na me ne obraća pažnju; meni više utočišta nema, nema nikog da za mene mari.

⁵ O, Gospode, tebi vapim! Govorim ti: „Utočište moje ti si i nasledstvo moje u zemlji živih!“

⁶ Jecaj moj pažljivo počuj, jer sam jadan preko svake mere; od tlačitelja me oslobodi, jer za mene su prejaki.

⁷ Dušu moju iz tamnice vadi pa da hvalim ime tvoje; pa neka me okruže pravedni, jer si meni blagonaklon bio!