Dela apostolska 10

1 A u Ãesariji bjeÅ¡e jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaÅ¡e Talijanska. 2 Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaÅ¡e milostinju mnogijem ljudima i moljaÅ¡e se Bogu bez prestanka; 3 On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije! 4 A on pogledavÅ¡i na nj i uplaÅ¡ivÅ¡i se reèe: Å¡to je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoÅ¡e na pamet Bogu; 5 I sad poÅ¡lji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: 6 On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeÅ¡ se spasti ti i sav dom tvoj. 7 I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavÅ¡i dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, 8 I kazavÅ¡i im sve posla ih u Jopu. 9 A sjutradan kad oni iðahu putem i približiÅ¡e se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u Å¡esti sahat. 10 I ogladnje, i šæaÅ¡e da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe, 11 I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spuÅ¡ta se na zemlju; 12 U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. 13 I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 14 A Petar reèe: nipoÅ¡to, Gospode! jer nikad ne jedoh Å¡to pogano ili neèisto. 15 I gle, glas opet k njemu drugom: Å¡to je Bog oèistio ti ne pogani. 16 I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo. 17 A kad se Petar u sebi divljaÅ¡e Å¡ta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavÅ¡i i naÅ¡avÅ¡i dom Simonov stadoÅ¡e pred vratima, 18 I zovnuvÅ¡i pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar? 19 A dok Petar razmiÅ¡ljavaÅ¡e o utvari, reèe mu Duh: evo tri èovjeka traže te; 20 Nego ustani i siði i idi s njima ne premiÅ¡ljajuæi niÅ¡ta, jer ih ja poslah. 21 A Petar siÅ¡avÅ¡i k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reèe: evo ja sam koga tražite; Å¡to ste doÅ¡li? 22 A oni rekoÅ¡e: Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anðela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da èuje rijeèi od tebe. 23 Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavÅ¡i Petar poðe s njima, i neki od braæe koja bjeÅ¡e u Jopi poðoÅ¡e s njim. 24 I sjutradan uðoÅ¡e u Ãesariju. A Kornilije èekaÅ¡e ih sazvavÅ¡i rodbinu svoju i ljubazne prijatelje. 25 A kad Petar šæaÅ¡e da uðe, srete ga Kornilije, i padnuvÅ¡i na noge njegove pokloni se. 26 I Petar ga podiže govoreæi: ustani, i ja sam èovjek. 27 I s njim govoreæi uðe, i naðe mnoge koji se bijahu sabrali. 28 I reèe im: vi znate kako je neprilièno èovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjeka ne zovem pogana ili neèista; 29 Zato i bez sumnje doðoh pozvan. Pitam vas dakle zaÅ¡to poslaste po mene? 30 I Kornilije reèe: od èetvrtoga dana do ovoga èasa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kuæi; i gle, èovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj, 31 I reèe: Kornilije! usliÅ¡ena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuÅ¡e se pred Bogom. 32 PoÅ¡lji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kuæi Simona kožara kod mora, koji kad doðe kazaæe ti. 33 Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro uèinio Å¡to si doÅ¡ao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da èujemo sve Å¡to je tebi od Boga zapovjeðeno. 34 A Petar otvorivÅ¡i usta reèe: zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko; 35 Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu. 36 Rijeè Å¡to posla sinovima Izrailjevijem, javljajuæi mir po Isusu Hristu, ona je Gospod svima. 37 Vi znate govor koji je bio po svoj Judeji poèevÅ¡i od Galileje po krÅ¡tenju koje propovijeda Jovan: 38 Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji proðe èineæi dobro i iscjeljujuæi sve koje ðavo bjeÅ¡e nadvladao; jer Bog bijaÅ¡e s njim. 39 I mi smo svjedoci svemu Å¡to uèini u zemlji Judejskoj i Jerusalimu; kojega i ubiÅ¡e objesivÅ¡i na drvo. 40 Ovoga Bog vaskrse treæi dan, i dade mu da se pokaže, 41 Ne svemu narodu nego nama svjedocima naprijed izbranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom iz mrtvijeh. 42 I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i da svjedoèimo da je on nareèeni od Boga sudija živijem i mrtvijem. 43 Za ovo svjedoèe svi proroci da æe imenom njegovijem primiti oproÅ¡tenje grijeha svi koji ga vjeruju. 44 A dok joÅ¡ Petar govoraÅ¡e ove rijeèi, siðe Duh sveti na sve koji sluÅ¡ahu rijeè. 45 I udiviÅ¡e se vjerni iz obrezanja koji bijahu doÅ¡li s Petrom, videæi da se i na neznaboÅ¡ce izli dar Duha svetoga. 46 Jer ih sluÅ¡ahu gdje govorahu jezike, i velièahu Boga. Tada odgovori Petar: 47 Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste oni koji primiÅ¡e Duha svetoga kao i mi? 48 I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliÅ¡e da ostane kod njih nekoliko dana.