Dela apostolska 11

1 A èuÅ¡e i apostoli i braæa koji bijahu u Judeji da i neznaboÅ¡ci primiÅ¡e rijeè Božiju. 2 I kad iziðe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja, 3 Govoreæi: uÅ¡ao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima. 4 A Petar poèevÅ¡i kazivaÅ¡e im redom govoreæi: 5 Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i doÅ¡avÅ¡i izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na èetiri roglja i spuÅ¡ta se s neba, i doðe do preda me. 6 PogledavÅ¡i u nj opazih i vidjeh èetvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. 7 A èuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 8 A ja rekoh: nipoÅ¡to, Gospode! jer niÅ¡ta pogano i neèisto nikad ne uðe u usta moja. 9 A glas mi odgovori drugom s neba govoreæi: Å¡to je Bog oèistio ti ne pogani. 10 A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo. 11 I gle, odmah tri èovjeka staÅ¡e pred kuæom u kojoj bijah, poslani iz Ãesarije k meni. 12 A Duh mi reèe da idem s njima ne premiÅ¡ljajuæi niÅ¡ta. A doðoÅ¡e sa mnom i ovo Å¡est braæe, i uðosmo u kuæu èovjekovu. 13 I kaza nam kako vidje anðela u kuæi svojoj koji je stao i kazao mu: poÅ¡lji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra, 14 Koji æe ti kazati rijeèi kojima æeÅ¡ se spasti ti i sav dom tvoj. 15 A kad ja poèeh govoriti, siðe Duh sveti na njih, kao i na nas u poèetku. 16 Onda se opomenuh rijeèi Gospodnje kako govoraÅ¡e: Jovan je krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem. 17 Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu? 18 A kad èuÅ¡e ovo, umukoÅ¡e, i hvaljahu Boga govoreæi: dakle i neznaboÅ¡cima Bog dade pokajanje za život. 19 A oni Å¡to se rasijaÅ¡e od nevolje koja posta za Stefana, proðoÅ¡e tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima. 20 A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji uÅ¡avÅ¡i u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Isusu. 21 I bjeÅ¡e ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaÅ¡e i obratiÅ¡e se ka Gospodu. 22 A doðe rijeè o njima do uÅ¡iju crkve koja bjeÅ¡e u Jerusalimu; i poslaÅ¡e Varnavu da ide tja do Antiohije; 23 Koji doÅ¡avÅ¡i i vidjevÅ¡i blagodat Božiju, obradova se, i moljaÅ¡e sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu; 24 Jer bjeÅ¡e èovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu. 25 Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla; i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju. 26 I oni se cijelu godinu sastajaÅ¡e ondje s crkvom, i uèiÅ¡e mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaÅ¡e uèenike hrišæanima. 27 A u te dane siðoÅ¡e iz Jerusalima proroci u Antiohiju. 28 I ustavÅ¡i jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šæaÅ¡e biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija æesara. 29 A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaÅ¡e da poÅ¡lju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji. 30 Koje i uèiniÅ¡e poslavÅ¡i starjeÅ¡inama preko ruke Varnavine i Savlove.