Jov 32

1 Tada prestaÅ¡e ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaÅ¡e da je pravedan. 2 A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova Å¡to se sam graðaÅ¡e pravedniji od Boga; 3 I na tri prijatelja njegova razgnjevi se Å¡to ne naðoÅ¡e odgovora i opet osuðivahu Jova. 4 Jer Elijuj èekaÅ¡e dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega. 5 Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov. 6 I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati Å¡to mislim. 7 MiÅ¡ljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost. 8 Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih. 9 Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda Å¡ta je pravo. 10 Zato velim: posluÅ¡aj me da kažem i ja kako mislim. 11 Eto, èekao sam da vi izgovorite, sluÅ¡ao sam razloge vaÅ¡e dokle izviðaste besjedu. 12 Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi. 13 Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek. 14 Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vaÅ¡im rijeèima. 15 Smeli su se, ne odgovaraju viÅ¡e, nestalo im je rijeèi. 16 Ãekao sam, ali ne govore, stadoÅ¡e, i viÅ¡e ne odgovaraju. 17 Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim. 18 Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni. 19 Gle, trbuh je moj kao vino bez oduÅ¡ke, i raspukao bi se kao nov mijeh. 20 Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu. 21 Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja. 22 Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.