Jov 33

1 Ãuj dakle, Jove, besjedu moju, i sluÅ¡aj sve rijeèi moje. 2 Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim. 3 Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje. 4 Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život. 5 Ako možeÅ¡, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot. 6 Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao Å¡to si rekao; od kala sam naèinjen i ja. 7 Eto, strah moj neæe te straÅ¡iti, i ruka moja neæe te tiÅ¡tati. 8 Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi: 9 Ãist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni. 10 Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja. 11 Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim. 12 Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka. 13 ZaÅ¡to se preÅ¡ s njim, Å¡to za sva djela svoja ne odgovara? 14 Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi. 15 U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji, 16 Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava, 17 Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost; 18 Da bi saèuvao duÅ¡u njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè. 19 I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teÅ¡kom bolešæu. 20 Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duÅ¡i njegovoj jelo najmilije; 21 Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele, 22 I duÅ¡a se njegova približuje grobu, i život njegov smrti. 23 Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu, 24 Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; naÅ¡ao sam otkup. 25 I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje, 26 Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj. 27 Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgrijeÅ¡io, i Å¡to je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože. 28 On izbavi duÅ¡u moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost. 29 Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku, 30 Da bi povratio duÅ¡u njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh. 31 Pazi, Jove, sluÅ¡aj me, muèi, da ja govorim. 32 Ako imaÅ¡ Å¡to reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati; 33 Ako li ne, sluÅ¡aj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.