Jov 34

1 JoÅ¡ govori Elijuj i reèe: 2 Ãujte, mudri, besjedu moju, i razumni posluÅ¡ajte me. 3 Jer uho poznaje besjedu kao Å¡to grlo kuÅ¡a jelo. 4 Razberimo Å¡to je pravo, izvidimo meðu sobom Å¡to je dobro. 5 Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu. 6 Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice. 7 Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh? 8 I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima? 9 Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu. 10 Zato, ljudi razumni, posluÅ¡ajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega. 11 Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu. 12 Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde. 13 Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu? 14 Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo; 15 Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah. 16 Ako si dakle razuman, èuj ovo: sluÅ¡aj glas rijeèi mojih. 17 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeÅ¡ li osuditi onoga koji je najpravedniji? 18 Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici? 19 Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi viÅ¡e bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh. 20 Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske. 21 Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove. 22 Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje. 23 Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom. 24 Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto. 25 Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se. 26 Kao bezbožne razbija ih na vidiku. 27 Jer otstupiÅ¡e od njega i ne gledaÅ¡e ni na koje putove njegove; 28 Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh. 29 Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku, 30 Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu. 31 Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu viÅ¡e grijeÅ¡iti. 32 A Å¡to ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu viÅ¡e. 33 Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraÅ¡ a ne on? Ako znaÅ¡ Å¡to, govori. 34 Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati, 35 Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre. 36 Oèe moj, neka se Jov iskuÅ¡a do kraja, Å¡to odgovara kao zli ljudi. 37 Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.